Cijeli put je trajao 6 mjeseci. Ideja je u početku bila biciklirati samo kroz hrvatsku obalu, 1000 kilometara. Na kraju smo došli u Prevlaku i napravili smo 1250 kilometara jer smo išli i na dodatne otoke , ali smo tamo skupili za samo jedan bicikl pa smo nastavili biciklirati sve do Istanbula. U Grčkoj smo skupili za sve bicikle, potrebnih 150 000 tisuća kuna, ali smo ipak nastavili do Istanbula i putovati po Turskoj kamperom, priča nam Zagrepčanin Slaven Škrobot (35) koji se na ovako dugačko putovanje prije dvije godine uputio kako bi prikupio sredstva za bicikle za osobe s invaliditetom.

Slavenu je prije 13 godina jedan skok u more promijenio život te je ostao paraliziran od vrata na niže. Prije nesreće nije se skidao s bicikla. Mislio je da na njega više nikada neće sjesti, sve dok na internetu nije našao bicikl za osobe s invaliditetom, pokrenuo kampanju i skupio sredstva. Bicikl mu je ponovno dao osjećaj slobode i samostalnost, koju želi i za druge osobe s invaliditetom, pa je tako pokrenuo humanitarnu akciju 'Slavenovih tisuću kilometara u kolicima za osmijehe na licima'.

- Ja sam nakon 12 godina prvi put od ozljede otišao negdje sam, to je neobjašnjivo nekome tko ima tu slobodu. Gdje god da idem, što god da radim, nemam nikakve privatnosti jer sam potpuno ovisan o nekom drugom, tako da prvi put kad sam otišao sam na Jarun s biciklom za mene je to bilo neopisivo - govori Slaven.

Iako sve više proizvođača proizvodi bicikle za osobe s invaliditetom i dostupne su na tržištu većina si ih ne može priuštiti. Slaven je tako preko društvenih mreža odabrao četiri kandidata za koje je odlučio skupiti potrebna sredstva. Od cilja nije odustajao iako mu je putovanje narušilo zdravlju.

- Za nekog tko je u mojoj situaciji je to bio ekstrem nad ekstremom. Bilo je ravno da netko bez invaliditeta ode na Antarktiku. Ja nemam termoregulaciju, biciklirao sam na 0 stupnjeva što je za mene bilo katastrofa. Bilo je tu jako loših stvari koje su se dogodile, naravno bilo je i jako puno lijepih, i sveukupno je bilo to fantastično iskustvo i putovanje, ali imao sam doslovno situacija gdje sam skoro umro. Ubilo me na sve moguće načine i trebalo mi je dosta vremena da dođem barem malo sebi. Dao sam cijelog sebe u ovo, a oporavak još traje - objašnjava Slaven.

Ipak, unatoč komplikacija, ovo mu je putovanje, kaže, promijenilo percepciju i pružilo nezaboravna iskustva.

- Jedna od najdražih stvari mi je bilo spavanje u kamperu u Kapadociji i buđenje ujutro uz balone, to nije nešto što je baš svako doživio. Isto tako, plovio sam Tigrisom dok je padao snijeg. Najpozitivnije je što sam dobio nove prijatelje na cijelom tom putu i stvarno sam upoznao zanimljive ljude. Taj put je bilo nešto što je promijenilo moju percepciju svega, putovanja prvenstveno jer putovati biciklom je nešto totalno drukčije. Kada odeš na put negdje daleko, primjerice na Tajland, sjedneš na avion u Zagrebu i na Tajlandu si, a ovako putuješ do tamo, staješ kada želiš, upijaš apsolutno sve moguće kadrove koji postoje. Drugačije je , puno ljepše i da mogu, da imam tu opciju putovao bih stalno s biciklom - prisjeća se Slaven.

Bicikl trenutno vozi samo po Jarunu, a kada se oporavi do kraja želja mu je biciklirati od Zagreba do Senegala.

- To bi treba biti napravljeno na potpuno drugoj razini od ovoga jer sam ovo sve radio sam. Ja sam sve organizirao, skupio novce za projekt, pisao sam svaki dan objave, obrađivao fotografije, dogovarao se s tim ljudima kojima sam skupljao bicikle i uz sve to sam još biciklirao i tražio smještaje. I to sam radio s jednim prstom na ruci što ne znam ni ja sam kako sam napravio. Kada bi išao tu rutu do Senegala onda treba pr agenciju koja će raditi to umjesto mene, da ja samo vježba i bicikliram - kaže Slaven.

Otkrio je kako je u procesu i pisanje knjige, a materijala neće nedostajati jer se upravo sprema za još jedno putovanje.