Renata Novoselec (38) svoj život posvetila je glazbi, ali violina je instrument koji ju fascinira od malih nogu. Svoje glazbeno umijeće odlučila je podijeliti s gluhom djecom i mladima.

- Rodom sam iz Samobora gdje sam od osme godine pohađala glazbenu školu. Moj talent za violinu otkriven je slučajno, a i danas sam zahvalna ravnatelju glazbene škole što mi je predstavio taj instrument. Naime, nisam iz glazbene obitelji tako da nisam ni znala kako violina izgleda, ali kad sam ju vidjela odmah sam se zaljubila. Nažalost, dolazim iz izazovne obiteljske situacije tako da je meni kao djetetu moja violina bila spas. Upravo zato mi je drago da danas djecu koja odrastaju s teškim zdravstvenim stanjem, a poneka i s teškim životnim pričama, mogu otvoriti vrata umjetnosti u kojoj zaboravljaju na sve probleme. Kad moji učenici uđu kroz vrata naše male učionice, oni su ovdje potpuno zaštićeni od svih nedaća s kojima se nerijetko sami bore - započela je humanitarka Renata koja je metodu podučavanja gluhih razvijala u tišini. 

Violinmusic4all naziv je projekta kojeg je Renata pokrenula 2015. godine kad je zakucala na vrata Centar za odgoj i obrazovanje ‘Slava Raškaj’.

- Nakon godina obrazovanja pomislila sam da u glazbi vlada elitizam koji samo onima koji imaju sluha omogućuje da uče svirati instrument. Svrha nas kao umjetnika je dopustiti svima da uđu u naš svijet. Ovom metodom sam htjela svijetu dati svoj doprinos i trag koji će ostati iza mene. Naime, gluhe i nagluhe osobe se često drže u svojim grupama, iako se danas puno govori o inkluziji, ali često to nije tako. Ta djeca, koja su često na margini društva, dobivaju zajednicu, prijatelje i obitelj kroz naše djelovanje - kazala je Renata.

Kako kaže, kad osoba koja nikada nije mogla zamisliti da svira nekakav instrument u tome uspije to jako utječe na njezino samopouzdanje. Njezin prvi susret s gluhima je izazovan.

- Došla sam u Centar za odgoj i obrazovanje ‘Slava Raškaj’ te sam im iznijela moju metodu koju sam tada trebala potvrditi u ustanovi koja je registrirana u ministarstvu. Ravnateljica centra je bila oduševljena mojim prijedlogom, ali voditeljica je bila malo skeptična. Ipak su mi dozvolili da pokušam podučiti violinu desetero gluhe i nagluhe djece. Na našem putu smo imali brojne prepreke. Naime, nisam znala znakovni jezik, a samo jedno vrijeme sam imala prevoditelja. Također, nisam imala niti dovoljno violina, ali nekako smo se snalazili. Vidjela sam da je njima je jedino bitno bilo da sviraju. Broj učenika se povećavao, pa ih je u jednom trenutku bilo 25 na nastavi zato što su djeca počela zvati svoje prijatelje da nam se pridruže. Prvi tjedan sam nakon nastave svaki dan plakala. Povezala sam se s tom djecom koja su mi se otvorila i ispričala svoje priče - ispričala je osjećajna Renata. 

Nakon nekog vremena, Renata je shvatila koliku radost i sreću donosi djeci i mladima koji postižu stvari koje su im oduvijek bile nemoguće. Sad njezini učenici već skupljaju i nagrade, a među njima je i ona Bečke akademije. 

- Dolazila bih u školu, natrpana violinama, a djeca su mi trčala u zagrljaj kad me vide. Nakon dva tjedna moji učenici su već svirali. Jednom prilikom su nas dolazili slušati profesori i ravnateljica. Oni su ostali bez teksta, svima su im samo kanule suze niz lice. Metodu sam potvrdila na završnoj priredbi škole. Tad nas je došlo slušati 500-tinjak ljudi. Bili su tu roditelji, djeca, profesori, ali i umjetnici. Bila sam sretna što sam nakon toliko godina truda i rada napokon uspjela potvrditi metodu, ali još sretnija kad sam vidjela njih koji su izašli iz svojih malih čahura i postali su pravi leptiri. Marko koji je bio povučeniji od svih tad se vrtio i plesao na pozornici, Rosana je na glavu stavila krunu, a Silvano šešir. Taj dan su se osjećali posebno, a aplauz su dobili zasluženo. Njima cijeli život ljudi govore da to nije za njih, a oni su im upravo tada dokazali da mogu sve što požele - rekla je ponosna Renata.

Gotovo svi njezini učenici koriste slušne aparate, ali Renata ih uči svirati bez aparata. Objašnjava da njezini učenici glazbu osjete titrajima zraka u plućima. Također, titraje osjete i preko ključne kosti i ruke, a glazbena senzacija im prožima tijelo. Kako kaže, njezini učenici bolje sviraju bez pomagala nego s njima.

- Ponosna sam što sam dio njihovih života, iako je moj put trnovit. Ponekad me svlada umor, jer ja sam jedna. Sve radim sama, a cijeli dan dolaze grupe djece koje učim svirati. Naša mala glazbena škola je potpuno besplatna za sve. Voljela bi da mi se pridruže volonteri, pa bi mi možda bilo malo lakše jer ponekad ovdje ostajemo do kasnih večernjih sati pogotovo ako pripremamo koncert. Projekt se širi, potreba je velika, a ja sama to ne mogu - naglasila je Renata.

Premda je posve jasno zašto taj projekt preporučuju brojni slavni ambasadori iz glazbenoga svijeta poput Juliana Rachlina, Ona Kazushija, Thomasa Sanderlinga i Garya Karra, činjenica da 'Violinmusic4all' još nema ni državnu ni gradsku potporu, a nakon potresa čak ni službeni prostor za programe u kojima sudjeluju brojna djeca iz čitave Hrvatske.

- Naš stari prostor u centru grada nastradao je u potresu i bili smo prisiljeni izaći iz njega. U pomoć nam je priskočila crkva koja nam je dala prostor na korištenje. Naša učionica nalazi se u župi svetog. Leopolda Mandića u Voltinom naselju. Jako sam zahvalna župniku koji nam je omogućio da nastavimo s ovim plemenitim programom. Župnik živi iznad učionice tako da zna svaku melodiju. Djeca obožavaju župnikovog psa Dantea koji se s njima igra i druži - kazala je Renata.

U projektu sudjeluje 20-ak djeca s raznim teškoćama i invaliditetima, ali i djeca bez teškoća. Ovim projektom djeca brišu granice  straha i osamljenosti. To je glazbeno i društveno obrazovanje koliko i terapija jer djeca tu razvijaju i nove vještine, što je ključno za njihovu samostalnost i samopouzdanje.

- Dio učenika čak može i druge podučavati sviranju, pa moj san da se jednoga dana i zaposle kao voditelji programa nije daleko od ostvarenja. Moji učenici doživljavaju zbiljske preobrazbe kojima i sama neprestano svjedočim. Posebno sam ponosna bila kad su nastupali s grupom Detour na zagrebačkom Beerfestu. Grupa ih je najavila, čula sam komešanje u publici i vidjela upitnike iznad glave, ali čim su počeli svirati svi su se oduševili. Na kraju je publika pokazivala na znakovnom jezik znak za pljeskanje. To je stvarno bilo emotivno - zaključila je Renata koja je najveća želja ostati u Hrvatskoj. Naime, njezin program su prepoznali umjetnici diljem svijeta, a dobila je i nekoliko ponuda za provođenje programa izvan granica 'Lijepe naše'.

- Nadam se da će i naša država ovo prepoznati kao dobrobit za narod prije svega. Naime, ovaj program je naš i nitko u svijetu ne koristiti ovu metodu. Hrvatska, nažalost, još uvijek nije prepoznala vrijednost projekta pa često razmišljam o odlasku zbog financijske situacije koja je iznimno teška jer je program potpuno besplatan. Ima jako puno profesora koji ne rade u struci, ja bih im mogla omogućiti zaposlenje, ali trenutno to financije ne dopuštaju. Maestro Kazushi mi je rekao da će dati preporuku japanskoj vladi da Japanci dolaze kod nas na edukaciju kad ćemo ovdje imati 20 edukatora. Zato se nadam da će nam ova nagrada Ponos Hrvatske donijeti donatore i volontere koji su nam prijeko potrebni - zaključila je Renata.