Uspješna hrvatska književnica Jelena Pervan (30) napisala je 14 knjiga i slikovnica za djecu. Mališani su se zaljubili u njezine priče o šašavim bakterijama Mrljeku i Prljeku. Talent za pisanje je otkrila još u srednjoj školu, a prvu priču za djecu je napisala s 19 godina.

- Književnost je moj posao i poziv. Time se bavim već 10 godina, a prije tri godine sam ostvarila svoj san te sam otvorila 'Kuću od priča' – započela je skromna Jelena. Nakon izdavanja prve knjige gostovala je po brojnim školama, vrtićima i knjižnicama. Tijekom svojih gostovanja primijetila je da djeca s teškoćama ne dolaze na njezine susrete.

- Nekako se djecu s teškoćama uvijek ostavlja po strani. Primijetila sam da odgajateljice i učiteljice ponekad naglase da su na susrete sa mnom dovele 'bolju djecu koja mogu pratiti'. Tužno mi je to bilo čuti pa sam odlučila napraviti susret u rehabilitacijskom centru. Osjećala sam potrebu da dođem do te druge djece koja priču doživljavaju na drugačiji način.  Otišla sam u jedan rehabilitacijski centar u Zagrebu i onako 'bez brige i pameti' probala sam napraviti jednu pričaonicu koja je prilagođena djeci s višestrukim teškoćama. Taj prvi put je bio bacanje  u vatru, ali ispalo je super. Meni se to jako svidjelo pa sam se odlučila educirati na tu temu i vidjeti kako to mogu bolje napraviti. Gledala sam kako se senzoričke pričaonice održavaju vani. Svaka priča se može prilagoditi u senzoričku priču tako da se prilagodi. Izvuče se desetak najvažnijih rečenica iz priče i da se svakoj rečenici jedan senzorički doživljaj koji idu uz tu priču. Priče se doslovno mogu namirisati, opipati, okusiti i vidjeti - kazala je Jelena.

Mlada autorica iskustvo u radu s djecom s teškoćama u razvoju stjecala je u Dnevnom centru za rehabilitaciju Mali dom te Centru za odgoj i obrazovanje Goljak, a dodatno se educirala naučivši osnove znakovnog jezika te je završila edukaciju o različitim pristupima terapeutske igre u radu s djecom s teškoćama u razvoju. Prije tri godine, nakon brojnih susreta i radionica s djecom, Jelena je odlučila otvoriti 'Kuću od priča'.

- To je jedno posebno malo mjesto  gdje se održavaju radionice kreativnog pisanja za djecu , pričaonice i radionice senzoričkih priča za djecu s teškoćama u razvoju. Moja misija je djecu zaljubiti u priče. Ponuditi im susret s piscem, otkriti im kako priče nastaju i potaknuti ih na pisanje. Nakon prve godine su mi djeca sama počela dolaziti po preporuci svojih prijatelja. Radim u malim grupa po šestero djece. Mislim da svi mi koji radimo s djecom se trebamo prestati bojati. Trebamo se otvoriti i imati jako dobru suradnju s roditeljima i radnim terapeutima. Svoj ego treba maknuti sa strane te pratiti i slušati dijete. Moramo uključiti djecu s teškoćama u kreativne projekte - rekla je Jelena. Kako kaže, rad s djecom s teškoćama iziskuje puno truda.

- Nerijetko dođem na radionicu za koju sam već predvidjela kako bi trebala izgledati pa se na posljetku to sve izjalovi. U svemu je jako bitna i suradnja s rehabilitatorima koji poznaju reakciju djece. Veseli me kad djeca s teškoćama svojom određenom reakcijom pokazuje zadovoljstvo tijekom radionice. Ono najmanje što dobijem od njih je ono najveće. Često radim s djecom s autizmom. Primijetila sam da se tijekom prvih susreta ta djeca međusobno uopće ne bi doživljavala, a onda nakon par mjeseci intenzivnog rada sam uvidjela da su se ta djeca počela međusobno doživljavati i šaliti. To je najveća nagrada i uspjeh mojih radionica. Oni često u senzoričkim pričama imaju nekakve senzorne teškoće. Primjerice, ne mogu dodirnuti pamuk ili vodu, a onda s vremenom uz priču uspiju se približiti nekom predmetu - objasnila je Jelena. Novost je da se magična 'Kuća od priča' od sljedeće godine seli u Split.

- Zbog privatnih razloga sam se odlučila preseliti u Split. Vrijeme se za promjenu u mom životu. Zagreb ima puno predivnih programa koje nudi za djecu, a mislim da Splitu tako nešto nedostaje. Meni se moj poziv jako sviđa i sretna sam što mogu dijeliti upravo s djecom. Posebno me potiče njihova povratna zahvalna energija. Mislim da sva djeca vole priče. Ne vole sva djeca čitati, ali svi vole čuti priču. Vole otputovati u neki drugi svijet i upoznati drugačije od sebe. Priče im donose osjećaj povezanosti sa svijetom koji im možda nije blizak. Pomaže im razviti empatiju, suosjećati s drugima i drugačijima. Uvijek u radu s djecom je važno da se zabave. Meni sve moje radionice donose priliku da se s djecom povežem. Imam dar i želju da budem blizu djece, da s njima pričam i da s njima sudjelujem u njihovom odrastanju. Izvanškolske aktivnosti omogućuju djeci da budu bolji ljudi i da se razvijaju izvan sustava i strogo zadanog sistema. Učim ih da se razvijaju izvan okvira, da nauče cijeniti svoje ideje i izreći svoje misli  - zaključila je svestrana književnica.