.

Patrik je učenik završnog razreda Privatne umjetničke gimnazije i veliki avanturist. Od malena je član izviđača. Prošle je godine s prijateljem došao na ideju da malo testiraju svoje granice i okušaju se u nečemu novom. Ideja je bila pješačenje od Zagreba do Rijeke. Patrik se u avanturu na kraju zaputio sam.

Svoj je dnevni napredak objavljivao na Instagram stranici 'Mali zmaj ide u školu'. Cilj mu je bio skupiti 20.000 kuna za 100 ruksaka za učenike iz obitelji slabijeg imovinskog statusa. Na kraju je prikupio 37.000 kuna što je omogućilo kupnju ruksaka, ali i opreme za tjelesni.

U šetnju života dugu 180 kilometara, mladić je krenuo 21. lipnja prošle godine. Kolege izviđači su ga upozoravali da mu je 50 kilometara dnevno previše, no na kraju je zbog smještaja hodao i više. Prvoga dana prešao je 57 kilometara.

- Drugi dan prešao sam 55 kilometara i treći dan isto toliko. Zadnji dan mi je ostalo 16 kilometara. Prva relacija Zagreb-Karlovac bila je najpovoljnija jer sam usput u dućanu mogao stati i kupiti vodu ili energetske pločice. Kako sam išao cestom i nisam htio previše skretati s puta i trošiti energiju, nakon Karlovca nisam nailazio na dućane. Tata mi je svaku večer donosio iz Zagreba sve što mi je bilo potrebno - rekao je Patrik.

Bez obzira na tatinu pomoć, Patrik je svakodnevno nosio gotovo 10 kila na leđima. Nije htio raditi prevelike pauze, bio je fokusiran na cilj pa je dnevno hodao 12 sati.

Na pitanje kako mu je to uspjelo odgovorio je da je to taj izviđački dio duha, ta 'ludost' koju svi oni imaju.

- Od šeste godine sam u izviđačima i od tada me gura ta želja za avanturom, istraživanjem. Uz to sam često u teretani. Iako su to treninzi snage, a ovo je hodanje, svakako mislim da je to pomoglo - rekao je Patrik.

Drugi ili treći dan hodanja je, uz pomoć džepnog nožića i lijeske, napravio štapove za hodanje, koje je vrativši se u Zagreb izlomio i stavio u terarij svojeg kućnog ljubimca. Njegovo dobro djelo prepoznali su mnogi, pa mu se nekoliko puta dogodilo da ga ljudi zaustavljaju i daju hranu i hladnu vodu.

Patrik je odradio ono što je zacrtao, u vremenskom okviru kojeg je odredio. Od šetnje je, osim žuljeva, dobio lijepo sjećanje, pozitivno iskustvo i želju da ponovi nešto slično.

- Baš mi je bio gušt i dobio sam želju za još jednom ekspedicijom ove godine. Vidjet ćemo hoće li to biti izvedivo zbog cijele situacije s koronom, ali i mature, prijemnog ispita i svih obveza koje uz to dolaze. Htio bi ići još dalje, do Pule, no uzeo bih više dana za to i hodao tridesetak kilometara dnevno. Ovoga puta bih pozvao nekoliko ljudi, dovoljno ludih da sa mnom odrade tih 360 kilometara. Osim toga, putem medija bih pozvao i javnost da mi se pridruži tko hoće, koliko dionica hoće ili može - poručio je Patrik.

Srednjoškolac je svojim nesebičnim postupkom usrećio mnoge i nema sumnje da ćemo ga u budućnosti vidjeti kao pokretača sličnih humanitarnih akcija.