Kad nam Centar dovede novo dijete, ono često bude uplašeno i blijedo gleda. Čim im nešto kažem na romskom jeziku, odmah živnu, veselo nam opisuje Dado Ignac koji se zajedno sa suprugom Nadom, još prije 15 godina odlučio posvetiti udomljavanju, odgoju i pružanju ljubavi nepoznatoj djeci.

Više ni ne broje koliko puta su ih zvali iz Centra za socijalnu skrb usred noći da im dovedu dijete kojemu je hitno potreban dom. Udomili su preko 80 djece u posljednjih 15 godina.

- A sve je počelo zahvaljujući supruzi koja me potaknula da počnemo udomljavati. Budući da nije bila zaposlena, mogla se posvetiti djeci. Trenutno je kod nas četvero djece na udomljavanju - priča nam Dado, koji se u životu namučio kako bi danas djeci koja dođu mogao priuštiti najbolje.

Rastanak je najteži

Posebno im teško padne rastanak. Kad smo ih pitali o tome, oboje su se slomili.

- Znate, bolje da vam ne pričam. Dobili smo malu bebicu staru dva mjeseca i onda nam je nakon šest godina otišla na usvajanje. Nisam se mogla smiriti. Dijete je patilo zamnom i ja za njom - shrvano nam govori Nada, pokazujući nam fotografiju prekrasne djevojčice na svom mobitelu. Ni Dado ne može sakriti suze.

- Rekla mi je tad: 'Tata, a što sam ti ja skrivila da me dajete dalje?' - jedva je uspio izgovoriti Dado, objašnjavajući kako djevojčica još nije bila ni svjesna da joj on nije pravi otac. Dodaje kako od tada više ne želi da im daju bebe na udomljavanje.

Bračni par ima i sedmero vlastite djece, od kojih većina već samostalno živi i radi. S većinom djece koju su udomili povremeno se i dalje čuju, a djeca ih rado dođu i posjetiti.