Branitelja i logoraša iz Vukovara, dobitnika nagrade Ponos Hrvatske, poznaju svi u njegovu gradu, ali i šire. I baš svi koji ga znaju za njega će reći da je humanist, veliki prijatelj, “zakleti” hajdukovac, poštenjačina, jedan od onih koji ne mogu gledati da djeca trpe, da nemaju, da su bolesna. 

Ima svoju obitelj, odraslu djecu i unuke, i za njih kaže da imaju sve što im treba. Stoga je odlučio svoje slobodno vrijeme i resurse trošiti na one koji to nemaju.

- Sjećam se, tad su još bili oni bankovni čekovi, pa sam toj šesteročlanoj obitelji boravak na moru platio čekovima na rate - rekao je Mišić.

'Motor je bio moj san, ali dao bih ga za djecu Vukovara'

I lani je odlučio pomoći da mali Vukovarci odu na more pa je novac za njih htio namaknuti prodajom svog motocikla.

- Kad mi se prijatelj Ivan javio i pitao: ‘Hoćemo? Imam smještaj!’, odmah sam pristao, a onda shvatio da imam problem. Nisam imao novca, a to su obitelji slabijeg imovinskog stanja koje nisam mogao pustiti na more bez džeparca koji bih im osigurao, bez organiziranog barem jednog obroka dnevno, a morao sam im osigurati i prijevoz do tamo. Odlučio sam prodati svoj motocikl - prisjeća se naš sugovornik.

- Dječački san mi je bio voziti motocikle. Imao sam ih puno, malih, ali meni najvećih. Kad sam vidio ovoga koji sam na kraju odlučio prodati, Keewaya od 125 konja, nisam puno razmišljao. Odmah sam ga kupio. On je bio moj san, ali za djecu Vukovara nema cijene - rekao je humanitarac Mišić.

Pokrenuo je humanitarnu akciju.

- Početna cijena je 5500 kuna. Kad netko ponudi cijenu za platiti vlak i džeparac za 30-ero djece koja će ići na more, motor je njegov. Aukcija je otvorena - napisao je tad na Facebooku i pokrenuo lavinu.

Među stotinama onih koji su se javili, osmijeh mu je na lice izvukao Splićanin Andrija Jurlin, koji je pomorac negdje na Pacifiku.

- Rekao je da će mi platiti tisuću eura, ali pod uvjetom da motocikl ostane u mom vlasništvu. Isto to je ponudila i Duda Dasović, tako da smo vrlo brzo sakupili novac - govori Predrag.

Sa sakupljenih 30-ak tisuća kuna, Mišić je na more odveo 51 dijete, s jednim odraslim pratiteljem.

- Bili su sedam dana na moru. Jedna grupa u Omišu, jedna obitelj u Makarskoj, jedna u Vodicama - rekao je Predrag.

Invalidu je kupio kolica

Ali, tu Predragova dobra djela ne staju. Pomogao je i 29-godišnjem nepokretnome mladiću iz Unešića. Njegova sestra zamolila ga je za pomoć jer je cijeli život nepokretan, a nikad nije imao invalidska kolica. Predrag je kupio i kolica. Time je još jednom pokazao što znači biti čovjek u ovim teškim vremenima.

- Da se razumijemo, moj angažman ne bi uopće vrijedio da nije ljudi koji mi u tome pomažu kao logistika i financijski – skromno zaključuje Predrag.