- Bila je ponoć i izašla sam prošetati pse prije spavanja. Šetala sam iznad podvožnjaka i čula ženu kako viče pa ugledala auto i muškarca koji ne može izaći. Pomisao da se čovjek utapa usred grada i da mu nitko ne može pomoći bila mi je strašna, neshvatljiva. Taj osjećaj bespomoćnosti mi je bio nezamisliv - priča Mirna Mrčela (29).

- Bilo me je strah, naravno. Pomislila sam: ‘Ako mi se nešto dogodi, roditelji će mi poludjeti’ - kaže nasmijano jer je sve sad iza nje. 

- Pitala sam tu ženu, koja je također spremno pomagala, jesu li zvali pomoć. Muškarac koji je ondje s njom stajao rekao je kako zove cijelo vrijeme, no da ga ili izbacuje ili se nitko ne javlja. Ondje su bila još dva muškarca (mlađi i srednjih godina) i komentirala kako je to gotovo, da mu se više ne može pomoći. Ja to nisam mogla prihvatiti. Rekla sam da ja ne mogu stajati i to gledati. Cijeli život spašavam životinje, a da gledam i ne pokušam pomoći čovjeku ne dolazi u obzir - priča nam Mirna.

Prvo je svezala svoja tri psa za ogradu, iako kaže da ni to nije najpametnija stvar, ali nije imala izbora.

- Stavila sam ključeve i mobitel na kantu za smeće, skinula duksu, tenisice i čarape te krenula. Voda je bila ledena, no adrenalin je radio svoje. Prvo sam otišla povišenim dijelom nogostupa. Kad je voda došla do pasa, zaplivala sam prema autu. Vidjela sam muškarca kako pokušava bezuspješno otvoriti vrata. Povlačila sam s vanjske strane, a on gurao s unutarnje i uspjeli smo - priča nam živopisno Mirna u detalje. No uslijedio je novi šok.

- Kopa on nešto po autu, a ja mu vičem da pusti sve i izlazi jer nemamo vremena. Uzvraća on: ‘Samo da dohvatim nogu’. Presjeklo me u tom stresu, kakvu nogu? I onda vidim kako vadi protezu. Tad razmišljam kako ću s njim otplivati na sigurno, a da nam se sad, kad smo na pola uspjeli, nešto ne dogodi. Rekao je da može do krova auta sam. Tako se uspio popeti, a ja sam s protezom otplivala jer su već stizali vatrogasci - kaže Mirna. 

Kad je izašla iz vode, dočekala ju je žena s početka priče i ogrnula dekicom. A ondje se našla jer je i sama s autom umalo završila ispod podvožnjaka.

U međuvremenu su dva vatrogasca i spasilac muškarca s invaliditetom iznijeli na sigurno.

- Psi su me dozivali, lajali i cviljeli jer su bili u strahu. Osjetili su da se nešto neobično događa. Žena mi je rekla samo da se zove Zorana, a muškarac koji je bio u vidnom šoku zahvaljivao mi se da sam mu spasila život i samo rekao da se zove Josip. Iskreno, malo mi je neugodno zbog ovolike medijske pažnje. Ne bježim od novinara samo zato što mislim da su nam potrebne pozitivne priče nakon svega što smo proživjeli u ovoj godini - kaže nam Mirna. Zorana se, pak, priča Mirna, ondje našla tako što je i sama krenula automobilom kroz podvožnjak. Stala je jer od kiše nije vidjela može li proći i tek tad uočila traku koja upozorava da se ne smije prolaziti. Tad je ugledala kako je već jedan auto potopljen i da muškarac ne može izaći. Vikala je da napusti auto što prije i zove pomoć, a tad je naišla Mirna, koja nastavlja svoju priču: 

Uspio se popeti na krov

- Žena koja je vikala i zbog koje sam i sišla s nadvožnjaka rekla mi je da bi i njezin auto, da slučajno nije stala iz svoje nesigurnosti, bio pod vodom. Josipa je izvukao spasilac koji je nosio vodootporno odijelo.

- Čula sam kako Josipu vatrogasci viču da se slobodno primi za spasioca jer ima vodootporno odijelo. Čak su i mene kasnije utješili rekavši da postoje svugdje pročistači i da voda nije toliko zagađena. Kad sam bila sigurna da je situacija pod kontrolom, požurila sam se psima da ih umirim i odem kući pod tuš. Pod adrenalinom nisam ni razmišljala kakva je to voda, samo sam se koncentrirala na plivanje. Ponavljala sam si da to nije nikakva divlja rijeka te da ondje nema aligatora i ne znam čega, pa me nema čega biti strah - kaže nam Mirna.