Bavi se i Everestingom

Nije to jedini Majin projekt. U suradnji s udrugom obitelji djece s autizmom ‘Dar’ odlučila se upustiti u Everesting. To je aktivnost u kojoj se biciklisti više puta uspinju i spuštaju s brda kako bi se kumulativno popeli na 8848 metara.

- Vidjela sam da je to u zadnje vrijeme jako popularno pa sam odlučila probati. Napravili smo 14 uspona. Ponudili smo svaki firmama, rekli su mi da tražim 3000 kuna za svaki. Nisam mogla vjerovati da bi netko dao toliko novca za to. I stvarno, mi smo to prodali u 10 dana, tjedan dana prije nego što smo uopće sjeli na bicikl. Još su ljudi sa strane uplatili i skupili smo 48.000 kuna. Taj novac trebao je spomenutoj udruzi za projekt ‘Zima s terapeutom’, koji je namijenjen ne samo djeci, nego i adolescentima s autizmom. Na kraju se skupilo i više tako da su imali i za ‘Proljeće s terapeutom’ - kazala nam je presretna triatlonka.

Za sav taj rad ima poseban motiv.

Borila se i zbog bolesne kćeri

- I moja kćer je imala razvojne teškoće i zato sam osnovala udrugu ‘Oblačić’ prije 10 godina. Prvo dijete koje je ušlo u udrugu imalo je autizam, a ja tad nisam znala previše o tome. Počela sam istraživati, shvatila sam da uz pravilno usmjeravanje i rad s djecom s autizmom možemo puno promijeniti. Nažalost, susrećemo se s puno problema na terenu - objasnila je Maja dodavši da profesori nisu dovoljno educirani za rad s takvom djecomi ne znaju kako ih uklopiti u društvo. Tu opet uskače Maja koja nudi besplatne savjete.

Maja uz posao i humanitarni rad, gura i sportsku karijeru.

- Počela sam trčati 2009., bila sam do 2011. na porodiljnom, a već 2012. završila sam prvi triatlon. Od 2013. imam kategorizaciju vrhunskog sportaša, sad imam i u biciklizmu jer sam postala državna prvakinja u cestovnom biciklizmu, bila sam treća na državnom prvenstvu u maratonu, drugo mjesto na planinskom i treće na trailu - nabraja Bonačić svoje uspjehe.

Žene u triatlonu nisu baš često viđene. Statistike kažu da ih na Ironmanu, najpoznatijem natjecanju u dužinskom triatlonu, bude tek 10%. Prvi takav triatlon, na dionicama od 3,8 km plivanja, 180 km bicikliranja i 42.195 km trčanja je nastao kao rezultat prepirke trojice prijatelja oko toga tko je najspremniji sportaš, kad se usporede tri pobjednika različitih natjecanja koja su se tih godina (1978.) održavala na Havajima.

Nekad trenira u 22, nekad se diže u 4 ujutro radi treninga

- Gledajte, mi u Hrvatskoj baš nemamo tradiciju. Drugo, trebate bar 20 sati treninga tjedno za to, a nitko nema vremena. Imam sreću što radim privatno pa si sama slažem satnicu. Nekad odem trenirati u 22 sata, a nekad trčim u 4 ujutro... Probalo je to u Hrvatskoj nekoliko žena, ali odustale bi nakon godinu-dvije. To je jedan sport, ali praktički tri sporta u jednom. Naporno je. Tu je i financijski segment, oprema je jako skupa, bicikl za triatlon košta oko tri tisuće eura - objašnjava Maja pa dodaje da nakon prvog Ironmana tjedan dana nije mogla hodati.

- Bilo je koma. Sad sam navikla, puno brže ide regeneracija - tvrdi žena. Posljedice napornih treninga i utrka koje nam opisuje, doista su strašne.

- Nakon jedne utrke sam ostala bez pet noktiju na nogama, to vam je gore od žuljeva. Najgori su padovi s bicikla, to bude masakr. Pala sam prije dvije godine na Sljemenu s bicikla, imala sam 15 šavova na glavi i kćer mi je nakon tog rekla: "Mama, ružna si, nećeš valjda takva u školu po mene..." - priča nam sugovornica kroz smijeh. Bonačić je zbog triatlona obišla svijet.