Gabriela Buljić (17) više je bila u bolnicama nego kod kuće i u školi. A ipak, svi koji je poznaju, zaklet će vam se da se nikada nije žalila, nikada nije skinula osmijeh s lica, nikada se nije prepustila tuzi ili bila depresivna. I sama će vam reći: 

- Odustajanje od života mi nikad nije bila opcija. Dala sam obećanje svom tati, a i sebi, da nikad neću odustati od života. I dok su me vozili u operacijsku salu, bila sam spremna na sve, ali sam vjerovala da ću odande izaći s novim srcem i novom prilikom za život - priča nam junakinja naše priče iz Dugog sela. 

Njezino srce je tempirana bomba

Bolest joj je bila predodređena u genima, godinama prije njenog rođenja. Nakon bake i ujaka, Gabrielinoj majci je dijagnosticirana bolest kada je imala svega sedam godina. Umrla je kada Gabi nije imala ni pune dvije godine, nakon prvog i posljednjeg napadaja. 

Nakon tragedije koja je zadesila tada, mladu obitelj, Gabrieli su ugradili defibrilator. Srećom, jer je u dobi od samo sedam godina doživjela svoj prvi napadaj, i upravo joj je taj uređaj spasio život. Tada je krenula borba. 

Početkom 2020. godine, srce je počelo otkazivati poslušnost, ali nakon nekoliko mjeseci, došlo je do stabilizacije i pustili su ju iz bolnice. No, kako je vrijeme prolazilo, Gabi se osjećala sve slabije, a aritmije srca i dalje su bile česte. Usprkos tome, nije gubila nadu, bila je sretna što će 17. rođendan proslaviti kod kuće s najbližima. 

- Bila je ponoć i prijatelji su mi počeli slati rođendanske poruke, bila sam presretna što sam kod kuće i što ću tu proslaviti rođendan. Ali onda... Počeli su elektrošokovi kojeg je proizveo defibrilator koji je ugrađen u moj trbuh. Inače se on pali kada sam u nesvijesti, ali ovaj put je počelo na živo. Teško mi je to i opisati, užasno je bilo nelagodno - prisjetila se Gabi. 

Elektrošok defibrilatora stresao ju je još pet puta dok je bila doma, i do bolnice još 11 puta, da bi na kraju pretragama bilo ustanovljeno da je u uređaju pukla elektroda koja je pogrešno prepoznala rad srca i zbog toga ispuštala elektrošokove.

- Drago mi je da ovaj puta nije bilo ništa sa srcem, ali kud baš na moj rođendan, to mi je nekako najteže palo. Pogotovo zato što sam morala ponovno hitno na operaciju - kaže nam Gabi.  

Bolnica joj je po stoti put postala dom

Oporavak i terapije opet su potrajale nekoliko mjeseci, a bolnica na Rebru, ponovno je postala njezin dom. U listopadu 2020. liječnica joj je rekla da ju je stavila na listu za novo srce, a čudo se dogodilo u studenom kada joj je sudbina dala novu priliku za život. 

- Prvo su mi sestre uzele bris na koronu, uplašila sam se da ću opet morati smanjiti kontakte koje ionako nemam jer sam baš nedavno izašla iz samoizolacije. Ali nisam se previše htjela zamarati s time. Ali onda su sestre ponovno došle oko ponoći uzeti bris prepona, pazuha, grla i nosa, što mi je tad već bilo jako čudno pa sam poslala poruku svojoj doktorici. Ona mi je samo rekla da su pronašli novo srce i da je operacija već sutra - kaže nam Gabi. Uzbuđenje je raslo, a osjećaji su bili pomiješani. Brzo je nazvala tatu kako bi mu rekla da je operacija već sutra u sedam. 

- Bilo mi je teško kada tata više nije mogao dalje sa mnom do operacijske sale, ali sam mu tada ponovila obećanje da neću odustati od života - prepričava nam Gabi svoje posljednje trenutke prije operacije. 

Nakon 48 sati probudila se na intenzivnoj njezi. Priča nam, cijelo tijelo ju je užasno boljelo. Ipak, bol koju je osjećala je prošla.

Ponosna na svoje ožiljke

- Mnogi su me pitali sramim li se tih ožiljaka koje imam po cijelom tijelu. Ne sramim se, meni su predivni jer me podsjećaju na sve što sam prošla, a i oni su razlog što sam uopće živa danas. S ponosom ću govoriti o njima svaki put kada me netko pita - kaže nam Gabriela, koja sada samo želi uživati u životu, krenuti trčati, ići u školu i družiti se s prijateljima.