Anita Markuš
'Ja se najviše šalim na svoj račun'Anita Markuš je, unatoč tome što je ostala bez obje noge zbog trovanja krvi, ostala pozitivna i vedra djevojka. Nije dozvolila da joj išta uništi njezin duh i volju za životom.
OPŠIRNIJEAnita Markuš (18) ostala je 2017. bez obje noge nakon meningokokne sepse, prošle godine konačno je dobila proteze vrijedne pola milijuna kuna. Novac su skupili uz pomoć dobrih ljudi, a sada ju je dočekala još jedna lijepa vijest.
Ona je dobitnica nagrade 'Ponos Hrvatske' koja će joj biti dodijeljena 25. veljače u City Plazi u Zagrebu, a sretnu vijest joj je javio tata dok je bila u školi.
'Bila sam presretna kada sam saznala'
Rekao mi je nešto tipa 'Mačko nominirana si za Ponos Hrvatske', bila sam presretna, moja asistentica je bila do mene kad sam saznala, a rekla sam i jednoj prijateljici. Svi su bili jako sretni zbog mene, ispričala je Anita koja ne skida osmijeh s lica.
Tata Željko ne skriva svoj ponos prema kćeri.
- Svaki njen uspjeh, sve što ju diže i daje više morala i meni pomaže, rekao nam je.
Želi studirati socijalni rad
Sada je maturantica i u brigama je oko mature kao i svi njezini kolege u Tehničkoj školi u Zagrebu. Priprema se za ispite, a otkrila nam je koji fakultet želi upisati.
- Sviđa mi se socijalni rad i to ću upisati u Zagrebu. Jedva čekam, svi mi kažu kako je fakultet bolje iskustvo nego srednja škola pa ćemo vidjeti što me čeka - kaže nam Anita.
Otkrila nam je i to da bi voljela nakon fakulteta raditi u nekoj ustanovi i pomagati drugima, jer jako voli komunicirati s ljudima. S maštanja o budućnosti vraćamo se u realnost koja nije uvijek najljepša.
- Ove moje navlake silikonske koštaju 18.000 kuna, a silikonski prstenovi koji moram nositi da mi ne ispadaju proteze koštaju 2.000 kuna. Ležište je najskuplje, ono košta oko 20.000 kuna, srećom to plaća socijalno. Navlake moram mijenjati svake dvije godine i to mi moramo platiti - opisuje nam Anita što sve mora imati kako bi mogla sama hodati.
A kako je grad prilagođen invalidima?
- Nije prilagođen, počevši od našeg doma zdravlja. Moja doktorica se nalazi na prvom katu bez lifta i rampe, a laboratorij za vađenje krvi na drugom. Ipak s novim protezama sam pokretnija no ne mogu stalno biti u njima. Kada sam u kolicima treba mi pomoć drugih- kaže nam Anita samo jedan od problema s kojim se invalidi susreću svakodnevno.
Ne smetaju mi šale na moj račun
No, ona je vedra i pozitivna, a čak dopušta i šalu na svoj račun. Dapače, ona je ta koja se najviše zeza što drugi prihvate no uvijek s dozom opreza da ju ne uvrijede.
- Nemam problema s tim, najčešće se ja zezam na svoj račun, a u razredu se smiju ali bude im malo neugodno jer se boje da ću se uvrijediti. Moj šogor me najviše zeza. - kaže nam Anita kroz smijeh.