- Ja sam stvoren za ovaj posao i nema ničeg drugog što bi bolje radio od ovog - požrtvovno stoji iza svojih mnogobrojnih akcija riječki vatrogasac Dino Škamo (46), javnosti poznat po profesionalnosti, ali i nesebičnom riskiranju vlastitog života u korist tuđeg. 

U zrakoplovnoj nesreći na Grobniščini 2016. godine u kojoj je u padu motornog zmaja poginula suputnica, vatrogasac Škamo nije dvojio ni trenutka kako bi se spustio niz šljunčanu stazu do hladnog jezera Dubina, skinuo odjeću i zaplivao kako bi spasio iskusnog letača i instruktora letenja Nikolu Musulina (56), koji je upravljao letjelicom te 70 metara od ruba jezera, na izmaku snaga, bijelom krpom iz hladne vode mahao u pomoć. Škamo je zatim obukao ronilačko odijelo te iz jezera izvukao tijelo nesretno stradale žene. 

No voditelju smjene riječkih vatrogasaca to nije bio jedini put da skače u hladnu vodu kako bi spasio ljudski život. 

U akciji izvlačenja ljudi s novogodišnjeg kupanja na Pećinama 2018. kada je 15-tak entuzijasta tradicionalno skočilo u uzburkano more kako bi obilježili sretan početak Nove godine, hrabri vatrogasac još jednom je pokazao veličinu svoje humanosti. 

- Dobili smo dojavu da se dvije osobe utapaju kad sam stigao zatekao sam hrpu ljudi po plaži i u vodi. Obukli smo ronilačka odijela i skočili no jako jugo pokazalo svu svoju ćud, bacalo valove, a valovi ljude, na sve strane. Bilo je to teško spašavanje - izjavio je tad Škamo o nesreći u kojoj se dvoje ljudi utopilo, a nekoliko ozlijeđeno.

Spasio šest ljudi iz vatre kad je gorila bolnica

A da je voda opasna kao i vatra iskusio je rukovoditelj akcije spašavanja ljudi u velikom požaru koji je prošle godine zahvatio Psihijatrijsku bolnicu Lopača. Istinski heroj u izvlačenju ljudi iz zgrade zahvaćene plamenom i dimom tad je spasio šest ljudi, pacijenata i medicinskih sestara, a neke od njih izvukao sam, bez pomoći kolega.

- To su heroji, svi ti ljudi, kolege, koji su bili na izmaknu snaga kad su došli vatrogasci. Nije se odustajalo, padalo se u nesvijest, trčalo nazad unutra, izvlačili ljude.

Vatrogasca Dina Škamu vidjela sam barem tri puta na koljenima, ali svaki put se vratio unutra - ispričala je medicinska sestra Klaudia Tomljanović iz Psihijatrijske bolnice Lopača, koja je bila u smjeni kad je u bolnici izbio traumatičan požar, a Škamo na rukama iznosio ljude iz podivljale buktinje.

Za požrtvovno spašavanje čovjeka iz jezera u mjestu Dubina Škamo je dobio tri nagrade: Grada Rijeke, Hrvatske vatrogasne zajednice i Državne uprave za zaštitu i spašavanje. 

- Svaka nagrada ima svoju težinu i izuzetno mi je drago zbog svake, zahvaljujem se svima; to je potvrda da dobro radim svoj posao kao i poticaj za dalje. Nema veće sreće od one kada uspijete spasiti ljudski život, pogotovo kad se radi o djetetu, mladim, starim - zahvalan je otac dvoje malodobne djece, kćerkice Zole (2) i sina Ivora (4). 

Pjevanje u klapi mu je antistres terapija

No zanemarimo li akcije po kojima je ovaj hrabri i nesebični vatrogasac postao medijski poznat, tu su i mnoge hvale vrijedne intervencije, koje pod radar prođu kao "normalne". 

- Ako bi gledali neku operativnu karijeru, mimo medijski... Od požara stana u Bačićevoj '94. u kojem je izgorjelo 12 -tak stanova pa do dva požara broda (u strojarnici Viktor Lenac te palube broda u riječkom silosu), koji su samo tek neki koje pamtim kao zahtjevne i nesvakidašnje; pa ako k tome dodamo šumske požare od Učke '93., Istra 94.', pa onda Dalmacija u nekoliko navrata ,98/99., Korčula 15 dana, dalo bi se pričat... Ako ćemo uključit i tehničke intervencije, sudare, mećave na minus 18... Teški uvjeti za rad, u svakom slučaju, ali srećom moje ekipe i mene do sad je uvijek sve odrađeno kako treba - usput navodi instruktor ronjenja i aktivni sportaš, koji svaki dan na posao ide biciklom i koji je više puta reanimirao i spasio ljude i van službe.

Dodaje kako mu najteže padaju intervencije koje uključuju djecu ili starce. 

- Pri svakom izlasku na teren kolege i ja uvijek dajemo svoj maksimum, ali nažalost nekada se dogode tragedije i to je jako teško. No, s druge strane, nema boljeg osjećaja od onog kada uspješno odradite intervenciju i uspijete nekom pomoći, nekog spasiti i zato radim ovaj posao - dijeli svoje osjećaje Škamo . A onda, kad sve to prođe i dan primakne kraju, a Dino skine tešku vatrogasnu opremu i zahvalan na još jednom uspješnom danu želi odmoriti, on odlazi u svoju "bazu" tj. klapu "Kastav" gdje već dugi niz godina "brusi glas". 

- Klapa je za mene vid antistres terapije, na neki načini jedna vrst obitelji. Toliko godina sam s stim ljudima i oni dobrim djelom karakteriziraju dio moje ličnosti. Pjevanjem i druženjem s kolegama prijateljima opuštam se nakon napornih intervencija i obaveza u druženju s njima punim baterije - kaže vatrogasac Škamo, koji u navedenoj klapi njeguje dugih dva desetljećapjevačkog staža.