Nikica Spudić (34), Romano Mužak (32) i Marin Božičević Rizo (29) su tada u gotovo nemogućim uvjetima; vrlo hladnoj vodi od samo sedam stupnjeva pri nikakvoj vidljivosti pod vodom više od dva sata razvlačili dvanaest cerada dugih deset metara i širokih četiri kako bi onemogućili prodiranje vode kroz nasip i potpuno urušavanje ceste. 

Iako nisu nikada obavljali ovakav zadatak iskustva na poplavama stekli su na karlovačkom području jer osim što su iskusni ronici dugoreškog Kluba za podvodne aktivnosti Vodomar sva trojica su ujedno i pripadnici Gorske službe spašavanja Stanice Karlovac. Zbog krizne situacije, prijetnje da nasip pukne jer je pola ceste već odron bio odnio a počeo je popuštati i sam nasip, Hrvatske vode su tada tražile ronioce od HGSS koji je iznjedrio ovaj trojac koji se herojski dao na raspolaganje iako nisu točno niti znali što bi na trerenu trebali raditi. Na poziv su sve ostavili, uzeli svoju klupsku ronilački opremu i krenuli put Tanca. 

'Situacija je bila alarmantna'

- Trebalo je odraditi delikatne ronilačke poslove koje do tada nije nitko mogao odraditi, a pozvao nas je pročelnik GSS-a koji je upoznat da mi već dugi niz godina kao pripadnici GSS-a djelujemo u ronilačkoj skupini koja je još u povojima. Nakon što smo na terenu doznali što bi zapravo trebali raditi odradili smo kratku pripremu i improvizaciju na suhom, te ušli u vodu iako nismo znali što nas pod vodom čeka. Situacija je bila alarmantna, nasip je počeo pucati, cesta je već jednim dijelom pukla i dobila jednu veliku šprungu. U početku smo imali dosta velikih problema jer je tok vode bio dosta brz i dizalo nam je cerade dok nismo shvatili način kako će voda prislanjati cerade jednu na drugu uz nasip koje smo potom fiksirali za tlo - prisjeća se Nikica, voditelj i intruktor podvodnih aktivnosti Kluba, jedinstvenog podviga kojeg je izveo s kolegama i prijateljima. 

Zbog vrlo niskih temperatura i opasnosti od pothlađivanja mislio je da neće moći izdržati u vodi duže od sat vremena, no brzo su se uhodali i cerade od 40-ak četvornih metara pod vodom razvlačili i pričvrščivali za dno duže od dva sata. Uz hladnoću problem im je stvarala gotovo nikakva vidljivost zbog čega su sve radili na opip.

Pod vodom razvlačili cerade i zabijali klinove

- Zbilja se ništa nije vidjelo. Prije urona smo zamislili kako bi to trebali postavljati, pod vodom razvlačili cerade i zabijali klinove. Komunakcija je bila nikakva, vidljivost nikakva i upravo to je bilo najteže u tom zadatku. Sve se svodilo na iskustvo, na dodir, a komunicirali smo zveketom klinova... Svatko je imao svoju zadaću, ja sam preklapao ceradu preko cerade, a Nikica i Marin su sa svake strane klinovima zabijali u zemlju. Imali smo čak i problema sa klinovima jer su bili pretupi...tu su nam u pomoć uskočili mještani koji su odjurili u selo, nabrusili ih i donijeli ih natrag. Bili su nam odlična potpora i pomoć s kopna - prepričava Romano, dodajući da im je to dalo snage da izdrže i hladnoću i teške uvjete, jer kada su vidjeli koliko je njima stalo da se to obavi i koliko su zabrinuti zbog situacije to ih je dodatno tjeralo naprijed da to obave najbrže i najbolje što mogu. 

- Voda je bila hladna, ali u tom trenutku to nismo niti osijećali sve dok nismo izišli van na snijeg. - rekao je Marin, dodajući da njihov podvig ne smatra herojskim podvigom već im je taj zadatak bio kao i svaki drugi. 

Dodaje da bi to uvijek ponovili jer su za to osposobljeni i uvijek spremni pomoći, a kada su shvatili da su uspijeli u zadatku i da je nasip sačuvan, osijećali su se vrlo dobro jer su mogli pomoći.   

'Mi smo uvijek spremni' 

- Najviše sam se bojao za dečke i sebe što će se dogoditi ako nasip pukne jer su to ogromne količine vode. Drago nam je da smo na kraju uspjeli,  da je selo spašeno i da su ljudi spašeni. Ponosan sam na dečke, time više što sam im instruktor pa je zaodovoljstvo još i veće. Iako nisamo znali što nas čeka bio sam siguran u njih da će se dobro snaći jer smo već ronili u mutnim vodama. - govori Nikica dodajući da su nakon spašavanja nasipa drugog dana već pozvani na intervenciju izvlačenja automobila iz rijeke Dobre. 

- Mi smo uvijek spremni, odnosno kako nam to neki drugi faktori to dozvole, u principu nas trojica smo upućeni u Tanac jer su naši poslodavci za to imali sluha i dopustili nam da odemo s posla, dok drugi dečki recimo to nisu mogli. To je tako, no sve više se ima sluha o GSS-u i volonterizmu koji se provodi i ovo je jako dobar primjer - zaključuje Nikica.