Multipla skleroza. Ružno zvuči, a nije ni definicija ništa ljepša: bolest središnjeg živčanog sustava. Međutim, uz čeličnu volju i srce veliko kao kuća, Kristina Zrinka Kožul (32) nadišla je početni šok i sada pomaže drugima s istom dijagnozom. 

- Već gotovo već gotovo sedam godina bolujem od multiple skleroze, nakon rođenja moga sina. Bio je malo teži porod, a dva mjeseca nakon rođenja sina pojavio mi se prvi simptom, optički neuritis. Upala vidnog živca, konkretno lijevog oka. Gotovo 80 posto smanjen vid, sve u magli. To je bio jedan od najučestalijih simptoma, a liječnicima nije trebalo dugo da dijagnosticiraju MS - uvela nas je u svoju životnu priču Kike, kako je svi prijatelji zovu.

- Naziva se “bolest tisuću lica”, no ja mislim da je bolest s bezbroj lica. Zaista, kad nekako zakoračite u tu dijagnozu, ne svojom voljom naravno, nego jer ste je dobili, tek onda vidite koliko se još, ajmo reći, uče neurolozi i koliko je svaki slučaj oboljelog njima nešto novo. Znaju što se može očekivati kod onoga što su već vidjeli i što se događalo oboljelima. Ali uvijek je nešto novo. Mozak je apsolutno neistražen organ i mislim da će ostati tako još dugo, dugo godina. Simptomi su razni, od oštećenja vida, paralize lica, motorike, ravnoteže, govora, gubitka osjeta. Postoji terapija lijekovima, no smatram da fizička aktivnost puno, puno pomaže. - dodaje naša sugovornica, koja je svjesna problema koji se postave pred oboljele. Prošla ih je i sama.

'Što ne možeš promijeniti, prihvati'

- Nekoliko stvari je teško. Prihvaćanje je prva točka. Morate prihvatiti novonastalu situaciju kako bi mogli nastaviti sa svojim životom, nastaviti funkcionirati. Teško je prihvatiti tako nešto jer ideš kroz život, planiraš, tek si na početku, a onda te nešto ovako pogodi. Što nas dovodi do ostalih problema, recimo naći posao. Dok pokušavate održati svoj život, onemogućeni ste u dosta stvari. Tek kada preživite to prvo “bombardiranje”, a to uključuje i raskide veza, prijateljstava jer nema dovoljno razumijevanja, tek tada se krenu događati dobre stvari. I novi ljudi, i novi život, zapravo bolji i pozitivniji. Život ne prestaje s dijagnozom, nego započinje. Rekla bi kako počinje život za koji, da ste zdravi nikad ne bi mogli pomisliti da ćete ga voditi. Ali kad već jest, pogotovo ako ste po prirodi ne želite odustati i predati se, tek onda počinje. Otvaraju se tolike mogućnosti, vrata, nailazite na prekrasne ljude tek kada ste se promijenili vi, počnete gledati drugačijima očima, iz druge perspektive. Raširite svoje poglede, svoja shvaćanja i prihvaćanja. Prije bi se ljutila ne nešto van mog utjecaja, a danas prihvatiš i ideš dalje. Nema ljutnje. Nekad sam mislila kako su to floskule, ali kad to jest istina: što ne možeš promijeniti, prihvati! I ideš dalje.

Kristina Zrinka Kožul odiše dobrom “vibrom”, prenosi je na ostatak grupe tako da se u dvorani za vježbanje može oćutjeti teška pozitiva. Unatoč bolesti, nema tu nekakvog (samo)sažaljenja, isključivo optimizam. A do cijelog projekta je došlo pomalo i slučajno.

' Što više ojačavate svoje tijelo, spremniji ste za podnijeti udarce bolesti'

- Udruga MS Tim Hrvatska iz Vinkovaca je tražila pilates instruktora, jedan od uvjeta je bio da boluje od MS-a. Nisam mogla vjerovati kada sam to vidjela, jer ti se inače na razgovorima za posao samo zahvale i pošalju te kući, kada kažeš da imaš multiplu. Ovdje je to bio plus! Školovali su me za pilates instruktora na fitnes učilištu, a kako sam u životu i ranije bila bliska sportu, sve je ispalo odlično. Volim sport, nekad sam se bavila ritmičkom gimnastikom, plesom, folklorom i da se nije sve ovako odigralo, ne znam gdje bi danas bila. Vjerojatno ne bi bilo ovako dobro.

Kike naglašava važnost fizičke aktivnosti, ali i potrebe za savladavanjem nekakve inercije prisutne kod svih nas.

- U našoj grupi dvadesetak ljudi, aktivnih ovisi o danima, o vremenskoj prognozi, to sve utječe na nas. Gledam po sebi – kada je jugo, nisam nešto od volje. - kaže trenerica sa smijehom, dodajući:

- Generalno, tko god je blizu sportu, zna da je sport poželjan u svakoj dobi, prilici. Naše tijelo je stvoreno za fizičku aktivnost i to je poželjno kada ste najzdraviji, a pogotovo kada obolite. Kada imate ovakvo oboljenje, sport ne da je poželjan nego je, rekla bi, gotovo obavezan. Pomognete sebi iznad svega. Što više ojačavate svoje mišiće, tijelo, to ste spremniji za podnijeti udarce bolesti, relapse ove naše multiple skleroze. Vježbanje i rad na sebi pomaže fizički i psihički. Dio našeg rada ovdje je upravo pokazati oboljelima kako im život neće stati te kako i dalje mogu biti potpuno funkcionalni članovi društva. Naravno, teško je nekada izaći iz “comfort zone”, nekad smo “čudne biljčice”, ali kada bi znali koliko će im poslije biti dobro, nikad ne bi propustili trening... - zaključuje Kristina Zrinka Kožul.

'Kristina nam čini život boljim'

- Prije pet godina mi je postavljana dijagnoza, a godinu dana treniram s Kikom i ekipom. - govori nam Andrija Jelavić, muški član uglavnom ženskog “kluba”. Oduševljen je atmosferom, utjecajem treninga na bolest te naravno trenericom.

- Kroz cijelo to vrijeme nije imao relaps. Osjećam se bolje fizički i psihički, iako neki simptomi uvijek ostaju. Kod mene je u pitanju vrtoglavica, žarenje u nogama, ima toga još. Simptomi su različiti od osobe do osobe, zato se i zove bolest s tisuću lica. No sve je to podnošljivije uz treninge. Trenerica je, pored stručnosti, vedra i pozitivna osoba u svakom smislu koja nas sve zajedno motivira, jednostavno nam čini živote boljima.