Marina Drašković (31) iz Velike Gorice prije pet godina je osnovala judo klub Fuji za osobe s invaliditetom. U radu kluba sudjeluje 35 djece s cerebralnom paralizom, Downovim sindromom, intelektualnim poteškoćama, motoričkim poteškoćama i poremećajima autističnog spektra, a raspodijeljeni su u osam grupa. 

Blizanke Lana (14) i Mia (14) Mrćanović, djevojčice s cerebralnom paralizom, svoju trenericu i prijateljicu Marinu do početka treninga nisu ispuštale iz zagrljaja. Grupa u kojoj treniraju sestre, intelektualno je ispred svojih vršnjaka, ali ih bolest koči u drugim segmentima. 

- Svaka grupa zahtijeva različit angažman, ali pristup je jednak. Gonim ih i tjeram da prelaze vlastite granice. Kod mene nema popuštanja i to je razlog zbog kojeg se oni ovdje osjećaju kao i svi ostali koji nemaju teškoće. Ipak, kad je primjerice dijete s autizmom na treningu, on zahtijeva i svog trenera. Nakon tih sat vremena, fizički sam pregažena, ali emotivno popunjena. Nakon svakog treninga mi je euforija kao i na prvom - rekla je Marina, kojoj je nagrada Ponos Hrvatske omogućila da svoj klub promovira i van granica Velike Gorice. 

Inače profesionalna sportašica, najprije je pomagala kolegi iz udruge CeDePe u Zagrebu, a kad je program izgubio financiranje, Marina je odlučila otvoriti klub u Velikoj Gorici. 

- Svaka grupa trenira jedanput na tjedan. Članarina se inače plaćala 100 kuna, ali sam se potrudila za svako dijete pronaći donatora. Besplatne su im i klupske majice, trenirke, ruksaci, kape i kimona - rekla je. 

Neizmjerno je povjerenje koje uživa od roditelja. U pet godina iz kluba se ispisalo tek troje djece, a toliko ih ima i na listi čekanja. 

- Ovaj posao radim prvenstveno jer sam se u njega zaljubila. Pronašla sam se u tome i želja mi je razviti ovaj klub najviše što mogu. Prioritet nam je imati svoju dvoranu u Velikoj Gorici jer bi onda svaka grupa mogla imati treninge dva puta tjedno. To je petogodišnji plan u kojem želim i pronaći sponzore - rekla je. 

Osam članova je iz Zagreba, jedan iz Jaske, a ostatak iz Velike Gorice. Iza nje su brojne edukacije. Prije tri godine educirala se za voditelja sportsko-rekreativnih aktivnosti za osobe s invaliditetom, a ove godine je završila sličan program koji se odnosi na treninge juda. Svoje polaznike jako voli i cijeni. 

- Otvoreniji su i iskreniji za razliku od djece koja nemaju teškoće. Kao da nisu stigli biti iskvareni. Ti kod njih ne možeš blefirati. Ne smijem imati loš dan jer oni to osjete - rekla nam je Marina kroz smijeh.

Trenira i djecu bez teškoća

Marina vodi judo treninge i za djecu bez teškoća. Razlika je, kaže ona, što se s njima ne grli i ljubi prije i nakon treninga. Osim manje nježnosti, angažman uključuje više edukacije za rad s djecom s teškoćama. Svakodnevno uči i radi na sebi.