Ana Lešina
Splitska humanitarka volontira već 11 godinaFoto: Miranda Čikotić/Pixsell
OPŠIRNIJEPomažući ugroženim skupinama društva Ana smatra da se obogaćuje i postaje boljim čovjekom
U splitskoj udruzi Zvono za osobe s intelektualnim teškoćama te u udruzi Parkinson i mi štićenici dobro znaju ime Ane Lešine. Ona je fizioterapeutkinja i neuroterpaeutkinja, a svoje znanje koristi kako bi pomogla onima kojima te vježbe olakšavaju i obogaćuju život.
- Od malih nogu sam se susretala s humanitarnim radom, a sa bakom sam išla skupljati članarinu za Crveni križ i u društvo Naša djeca - ispričala nam je simpatična Ana. Sve je počelo prije 11 godina kad je prvi put došla u udrugu Zvono. - Zapravo nisam znala što me čeka, ali kad sam prvi put vidjela tu grupu ljudi s intelektualnim poteškoćama, odmah sam se zaljubila u taj posao. Jednostavno smo odmah “kliknuli” svi zajedno, i oni su od tada dio mog života. Iako sam nezaposlena i nadam se zaposlenju, i kada nađem posao neću ih napustiti, nastavit ću im pomagati - kaže Ana.
A u njenu priču i sami smo se uvjerili. Došli smo u udrugu Zvono gdje je Ana vježbala sa štićenicima udruge. Teško je i opisati njihovu razdraganost kad im njihova volonterka počne demonstrirati razne vježbe, od onih za razgibavanje do kompliciranijih i težih sustavnih vježbi. Nakon vježbi terapeutski učinak ima i obično druženje uz razgovor. Sve je prštalo od smijeha i dobrih vibracija, a članovi udruge Anu jednostavno obožavaju. Slično je bilo i u udruzi osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti.
Kako su nam rekli članovi, oboljelima od te opake bolesti vježbanje znači više od lijekova. Lijekovi omogućuju normalno funkcioniranje, dok ispravno i redovito vježbanje značajno usporava bolest. A za ispravno vježbanje zaslužna je upravo Ana, koja je o svom trošku u Zagrebu završila poseban, takozvani “Bobath” tečaj za neuroterapeute. Ana je inače još prije deset godina završila studij, no ne može pronaći posao u struci. - Imam neki dišpet. Unatoč tome što ne dobivam šansu nastojim biti još bolja, na ponos mojim udrugama i mojoj obitelji. A što se tiče pomaganja, u tome se nikad ne umorim. Činjenje dobrog obogaćuje me kao osobu, zaključila je.
Pomaže jer joj je stalo do drugih
Uz volontiranje u udrugama, Ana često obilazi korisnike u njihovim domovima. Nesebično je na raspolaganju tijekom cijeloga dana, a najvažniji joj je osjećaj da je nekome pomogla. Za veće blagdane dobrotvornim institucijama daruje višak svoje odjeće i obuće.