Stjepan Vujnovac, sada učenik 4. razreda Osnovne škole Vladimir Nazor iz Čepina, dugo je maštao što u travnju uraditi s darovima koje je trebao primiti kao darove u prigodi svete pričesti. Nekako na vrhu popisa želja bile su lego kockice, već je sebe vidio kao Boba Graditelja, a to što je osmo i najmlađe dijete u obitelji Ivana (51) i Manuele (43), te braće i sestara Elizabete (24), Martina (23), Filipa (21), Petra (19), Ane (18), Tene (16) i Marine (15), dalo je naslutiti da bi lego kockica moglo biti u velikom broju. No, bubicu u uho mu je bacio najstariji brat Martin, koji je odnedavno trbuhom za kruhom otišao u Dublin, predloživši Stjepanu da novac koji dobije daruje socijalnoj samoposluzi i tako pomogne potrebitima. Stjepan nije zaboravio Martinov prijedlog i kad je u rukama, poslije prve pričesti, imao za njega ogromnih 450 kuna, dvojbe nije bilo. 

- Idemo tamo gdje si mi rekao - obratio se bratu, a Martin nije imao druge nego sjesti u auto i odvesti ga u udrugu Rijeka ljubavi, koja upravlja socijalnom samoposlugom i skrbi o siromašnima. Mama Manuela ga je pitala je li siguran da upravo to želi, no Stjepan je bio odlučan u želji da pomogne onima kojima će novac u tom trenutku puno više značiti nego njemu. 

- Kad smo došli do udruge Rijeka ljubavi, malo su nas iznenadili rekavši da ne primaju novac nego hranu. Otišli smo u prvu trgovinu i za 450 kuna kupili graha i rajčica te sve donijeli u socijalnu samoposlugu. Mojoj sreći nije bilo kraja, jer sam znao da ću time nekoga obradovati - priča Stjepan. 

O svojoj prekrasnoj gesti Stjepan, kao i njegova obitelj, dosad ništa nisu govorili u javnosti. Mediji su saznali za priču jer ih je o svemu obavijestila Štefica Čučak iz udruge Rijeka ljubavi. 

- Htio sam samo pomoći nekome, nije nam bilo ni na kraj pameti da bi zbog toga mogli završiti u novinama - priča Stjepan. 

Županija Osječko-baranjska nagradila ga je Poveljom humanosti, a mladi dobrotvor kaže da tu priči nije kraj te da će nastaviti u skladu s mogućnostima pomagati potrebitima. 

Dobre navike uče se od malih nogu

Kad bi svi ljudi davali samo ono što im je višak, bilo bi puno manje nesreća u svijetu - kazala je mama Manuela tvrdeći da je Stjepan svoju naviku pomaganja stekao u obitelji “u kući gdje se i inače sve dijeli”. Ipak, ne skriva koliko je ponosna na svog malog heroja.