Lucija (5) skočila je u more na Korčuli, udahnula vodu i izronila bez svijesti. U pomoć su tada priskočili Marica i Ante i brzom reakcijom djevojčici spasili život. Tog srpanjskog dana puhao je jak maestral koji je dignuo valove i u prvi mah Korčulaninu Anti Jurjeviću (36) učinilo se kako je među valovima lopta jer se na tom stjenovitom dijelu plaže nitko ne kupa. 

- Zagledao sam se bolje, a onda sam shvatio da je riječ o djetetu. Struje su je nosile. Nisam uopće razmišljao, pretrčao sam most, pa po tim stijenama u moru došao do malene i izvukao je van – kaže nam Ante koji je u more ‘uletio’ u odjeći, a kako je bos gazio po stijenama rasjekao je stopalo, no nije osjećao bol. Dijete je iz mora izvukao u besvijesnom stanju, a tad je dotrčala Marica Ćavar (48), medicinska sestra iz Zagreba koja je ondje ljetovala. Privukla ju je vriska i panika stotina kupača koji su u šoku gledali maleno tijelo koje je već poplavjelo. Počela je reanimirati djevojčicu koja nije imala puls. 

- Hajde malena, probudi se, možeš ti to, bori se, govorila sam u sebi neprestano. Bila sam kao u transu, samo sam masirala srce i čekala neku reakciju. Izgledalo je kao da traje cijelu vječnost - otkrila je Marica. 

Lucija je ponesena igrom na plaži Bili val skočila s mostića, a nije znala plivati. Njezin otac Branko Kriletić (50) upravo je otišao platiti sladoled kojeg je malena netom prije pojela. Djevojčica je iskoristila trenutak i skočila u more. Marica se nadljudskim naporima borila da je oživi. I konačno, uspjela je. Lucija je prodisala i zaplakala. Svi su odahnuli. 

- To vam ne mogu opisati. I danas držim da je Bog sve učinio kroz mene. Djevojčici gotovo da nije bilo spasa. Dogodilo se čudo - rekla je još potresena Marica koja u Klaićevoj bolnici radi 10 godina kao anesteziološka tehničarka. Samohrana je majka Petre (15). Marica se redovito čuje s roditeljima djevojčice koju je spasila i šalje joj razne poklone. Lucija ide na kontrole u Split i zdravlje joj je izvrsno. Njezin otac neizmjerno je zahvalan Marici i Anti koji su mu dijete vratili u život.

Mislili su samo na spas Lucije

Ništa nije bilo važno u tom trenutku. Ni o čemu nisam razmišljao, ništa nisam osjećao, adrenalin me potpuno obuzeo. Uopće nisam bio svjestan koliko je sve trajalo. Tek nekoliko dana poslije osvijestio sam što se zapravo dogodilo, što se sve moglo dogoditi – rekao nam je Ante.