Karolina Tutiš (19) iz Tovarnika skrbi o izbjeglicama, volontira uz umiruće bolesnike, spašava poplavljene, pokreće akcije za liječenje i darivanje djece, a za sve joj je premalo 24 sata na dan. Kaže da se pomaganju kao smislu života naučila na primjeru vlastite obitelji u trenucima kad im je i samima bilo najteže.

 - Moj nastariji brat Gabrijel (31) ima cerebralnu paralizu i nepokretan je. Teško je da bi moji roditelji nešto napravili u njegovu liječenju da nije bilo dobrih ljudi koji su se odazvali na njihov vapaj u Glasu koncila. Njegovo liječenje je trebalo novac i lijekove, a moja obitelj to nije mogla sama priuštiti, moralo se pitati druge za pomoć, nije bilo drugogo načina da se pomogne Gabrijelu. Još čuvam pisma ljudi iz Njemačke, Austrije, Švicarske, a s vremenom sam shvatila da je vrijeme da sve to što su drugi nama davali moram vratiti na isti način - pomaganjem potrebitima i unesrećenima - priča Karolina koja je svoj rad započela krajem osnovne škole. 

Odrasla je uz trojicu braće : Gabrijela, Tihomira Gigu (28) i Florijana Ivana (21) te dvije sestre, Martinu (26) i Anastaziju (14). Sudjeluje u nizu akcija koje provodi Zdravstvena škola i Crveni križ u kojem volontira pet godina. Organizirala je humanitarne i preventivne akcija za otkrivanje raka dojke. Karolina je usto volonter palijativne skrbi u Domu zdravlja Vukovar, pokretačica je nekoliko akcija za pomoć bolesnoj i djeci bez roditelja, pomagala je stradalima u poplavama u Slavoniji, bila je sudionikom akcije promicanja nenasilja među mladima. S prijateljicama u Tovarniku skupljala je novac kojim su u lokalnim pekarnama kupovale kruh i ostavljale ga siromašnima. 

- Pomažući drugima ispunjavam sebe, brišem sve svoje probleme i potičem se neprestano ići dalje - tvrdi Karolina. Zato je, pojašnjava, izabrala školu za medicinske sestre. Za nju taj posao nije profesija nego – poziv. Ocjene su joj važne i naravno, odlikašica je. 

- Želim pomagati onima kojima je najpotrebnije. Ljudi su različiti i moramo ih sve poštovati - zaključila je s osmijehom. 

Njezin angažman podržavaju svi

Prepoznajući njezin trud, Ministarstvo znanosti Karolini je u lipnju ove godine dodijelilo posebno priznanje “Luka Ritz” za promicanje tolerancije i škole bez nasilja za srednje škole. Kaže da joj dan traje 28 sati, a često ni to nije dovoljno za sve što je zamislila.