Uz užurban život pedijatra u KBC Zagreb, svestrani liječnik dr. Hrvoje Kniewald pronalazi način da pomogne djeci i u slobodno vrijeme. Dr. Hrvoje Kniewald (43) iz Zagreba je subspecijalist pedijatrijske kardiologije. Radi u Referentnom centru Ministarstva zdravlja za pedijatrijsku kardiologiju u KBC-u Zagreb. Usto, član je nadzornog odbora udruge Veliko srce malom srcu, humanitarnom udruženju liječnika i roditelja djece s prirođenim srčanim greškama i drugim bolestima srca. asistent je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu te volonterski kao liječnik sudjeluje na raznim dječjim sportskim natjecanjima. Volontira i u različitim studentskim projektima. Studente medicine udružene u udruzi StEPP (Studentska ekipa prve pomoći), uz klasičnu redovnu nastavu podučava i vještinama ukazujući im na stvarne situacije u poslu liječnika. Otac je trojice sinova starih 13, 15 i 18 godina. Uči ih da u životu budu vrijedni, imaju jasne ciljeve i da će uspjesi onda stići. 

- Kad je čovjek dovoljno uporan tad može pomaknuti i najveće zidove koji se nađu pred njim - tvrdi Hrvoje koji nije znao da je nominiran za nagradu Ponos Hrvatske sve do trenutka kad je primio poziv da je jedan od dobitnika. Unatoč tome ističe kako su njegova najveća nagrada pacijenti kojima može pomoći i jedino ga takve nagrade u životu zanimaju. S djecom koju liječi ima vrlo prisan odnos i često se događa da mu trče u zagrljaj kad ga vide na bolničkim hodnicima. 

- Ne možemo znati kako se osjeća pacijent i njegovi roditelji. Jedino što možemo je biti maksimalno otvoreni prema njima. Svjesni smo kako iskrena obostrana komunikacija može stvoriti povjerenje i to se svakodnevno potvrđuje. Djeca su iskrena i znaju prepoznati kakva je osoba koja s njima komunicira - kaže on. 

Kolege za njega imaju samo riječi hvale opisujući ga kao osjećajnog čovjeka kojega teške ljudske sudbine ne mogu ostaviti ravnodušnim. Kniewald kaže da je kao i svi njegovi kolege liječnik 24 sata dnevno, 365 dana u godini. 

Inspiracija mu je starija sestra 

Kad bih morao izdvojiti motiv koji me ponukao da budem pedijatar, bila bi to moja šest godina starija sestra. Ima cerebralnu paralizu, ali je unatoč svom teškom hendikepu, usudio bih se reći, postigla više od mene. Završila je fakultet i radi kao profesorica u školi - kaže dr. Kniewald.