mirko prelčec
Brine se za deset siromašnih obitelji u zagorskom krajuNesebičan i s osjećajem za pravdu Mirko pomaže najugroženijim članovima zajednice. Osigurava im hranu i svaku drugu vrstu pomoći te se brine o njima
OPŠIRNIJEIako je cijeli svoj život pomagao nemoćnijima, policajac Mirko Prelčec (46) aktivno se posvetio humanitarnom radu otišavši u mirovinu.
Osnovao je udrugu Posljednja nada u Podgori Krapinskoj, potom je s pekarnicama u Zagorju organizirao akciju Kruh za poslije. U Krapini je organizirao pučku kuhinju, a ove godine otvorio je i Besplatni dućan za siromašne.
U njemu siromašni ne kupuju robu nego im udruga mjesečno osigura osnovne namirnice i sve higijenske potrepštine.
- Svi imamo pravo na dostojanstven život. No nisu svi sposobni sami skrbiti o sebi i njima treba pomoći. Ako je netko bolestan, ne smijemo ga ostaviti. Ako je netko gladan, moramo ga nahraniti. Ne mislim da radim nešto posebno. Samo pomažem ljudima, radim ono što bi stalno trebale raditi sve državne institucije - skroman je Mirko.
On hrani siromašne, skrbi o ljudima s tjelesnim ili intelektualnim teškoćama. Najmanje deset takvih obitelji u Zagorju danas u njemu ima trajni oslonac i pomoć u teškim trenucima.
- Najviše pomažu građani, oni koji i sami imaju malo. No ja ne odustajem, iako oni koji pomognu jednom brzo zaborave da ljude treba nahraniti i drugi mjesec. Svakodnevno jurim okolo i molim i skupljam donacije. Obećao sam tim ljudima pomoći i da ih neću ostaviti, a svoju riječ moram održati. Dokle god budem mogao, skrbit ću o tim ljudima - zavjetovao se Prelčec.
Njegova nesebičnost dirnula je mnoge, pa je u Zagorju poznat kao veliki dobrotvor.
Radni dan je od sumraka do zore, a rijetki volontiraju
Ne želim inertno društvo kakvo su stvorili političari. Ali da bismo to promijenili, svatko se treba angažirati. Ja teško nalazim volontere pa uglavnom sve odrađujem sam. Radni dan mi traje od zore do sumraka. Želim da svatko po svojoj savjesti da koliko može i želi, priča Mirko.
Traži način kako integrirati invalide u svakodnevicu
Mirko planira pokrenuti radionice kako bi ljudima s invaliditetom omogućio lakšu integraciju u društvo i svakodnevni život u zajednici. Kaže kako se osjećaj zadovoljstva povezan s humanitarnim radom ne može nikako drugačije nadomjestiti i izvor je životne radosti.