Hermina je uvijek imala dovoljno hrabrosti i optimizma čak i kada ih je ponestalo svim drugima. Sa tri godine dijagnosticirali su joj tumor u prsima koji se širio na kralježnicu. Uslijedile su kemoterapije, pa operacije. Zatim su joj propisali 32 zračenja, pa opet dvije nove operacije. Unatoč svemu, još je preostalo dijelića tumora na kralježnici i između rebara, pa su zakazali novu operaciju. 

- Nakon pet i pol godina muke tada su konačno izvadili srž tumora i od tada ga više u našim životima nema. No uslijedila je borba s posljedicama koje ostavio za sobom - objašnjava mama Ana Marija. 

Kralježnica je zbog čestih zahvata postala vrlo krhka, pa su joj ugradili fiksator, šipke koje su trebale kosti držati na mjestu. Zbog šarafa počeli su joj se pojavljivati dekubitusi na leđima i sa njima se bori I danas. Sve to vrijeme, Hermina je pohađala nastavu i bila odlična učenica. No u trećem razredu osnovne škole u naguravanju na hodniku među vršnjacima ona je pala. 

- Tada smo vjerovali da će ostati posve nepokretna. Ipak, liječnici su joj promijenili šipku koja je puknula, krenuli smo opet na rehabilitacije, a oporavak je trajao praktički kroz cijelo školovanje - opisuje mama. 

Hermina kaže kako unatoč svemu nikada nije osjećala neizdržive bolove, a sa svim zahvatima se suočavala hrabro vjerujući kako će joj pomoći. 

- Imam puno metala u sebi, a sve sam to shvatila kao servis na autu - kaže.

Nitko ne zna koliko će operacija još biti 

Prije tri godine Hermini su se oduzele noge. Operirali su je u Ženevi. Tada su joj mišiće s leđa presađivali uz kralježnicu kako bi spriječili kifozu, zakrivljenje koje nalikuje grbi. Operacija je bila samo djelomično uspješna, pa su je ponovili lani, opet u Ženevi.