Kod mene nema treninga prije velikih utrka, ja jednostavno taj dan trčim i to je to. Do sada nikada nisam odustala niti prekinula utrku, i nadam se da niti neću, priča Mirjana Kmačić Pellizzer (48) iz Rovinja. Ona već osam godina trči na velikim maratonima. Pretrčala je pustinje Gobi, Atacamu, Saharu te ledenu pustinju na Antarktiku.

- Kroz utrke sam do sada prešla oko 3000 kilometara, i želja mi je utrkama pomoći nekome, posebice djeci diljem svijeta. Trčat ću dok me noge budu nosile -  kazala je Mirjana. Ova žena nevjerojatne snage koja maratone i ultramaratone trči diljem zemaljske kugle počela je s utrkama u spomen na oca umrlog od raka Proživljavajući njegovu bolest, javila se kako bi sudjelovala na humanitarnoj utrci “Terry Fox”. Nakon brojnih maratona u Parizu, Veneciji, Travisu, Ljubljani i Zagrebu otkrila je ultramaratone.

- Poslije svake utrke sretnija sam jer novac od sponzora uplatim za operaciju nekog bolesnog djeteta bilo gdje u svijetu. Ispunjava me kada na taj način pomognem. Osim svoje troje djece imam i petero djece posvojenih ‘na daljinu’. Prije 18 godina posvojila sam petogodišnju djevojčicu koja je sada uspješna krojačica i tako je počelo - objašnjava. Tu je djecu vidjela samo na fotografijama.

- Voljela bih ih susresti, a do tada,stižu mi njihova pisma, svjedodžbe i fotografije - rekla je. Riječ je o djeci iz siromašnih obitelji u Egiptu, Kini, i Čileu. Mirjana im plaća školarinu.

PRIVUKLA JU JE AFRIKA I POMOĆ NAJMLAĐIMA

Slučajno sam vidjela u Rovinju kombi vozilo na kojem je pisalo 100 kilometara Sahara, te sam jednostvano zaustavila vozača pitajući ga što to znači, te se odmah i prijavila za utrku na kojoj sam i pobijedila