Vraćajući se s posla na naplatnim kućicama u Babinoj Gredi, Hrvoje Bilić (40) iz Cerne je na auto cesti primjetio torbicu. Stao je kako bi provjerio o čemu je riječ. Torbica je bila puna novca i dokumenata koji su glasili na ime Onura Duza. Nazvao je našu redakciju i zamolio pomoć u pronalasku vlasnika. Potom je na adresu turskog veleposlanstva u Zagrebu, koje je obećalo pronaći Onura, poslao sve što je pronašao. Hrvoja je u cijeloj priči impresionirao podatak da je nesretni i nespretni Onur rođen istoga datuma kad i on. O nagradi za pronađeno Hrvoje nije htio raspravljati. Kaže, njemu je za pristojan život dostatna plaća koju zarađuje na naplatnim kućicama. Ne želi, tvrdi, zarađivati na tuđim mukama. Tijekom života pet je puta pronalazio i vraćao ljudima njihov novac. Presretni vlasnici novca nudili su mu i 20 posto od pronađenoga, ali Hrvoje nikada ništa nije htio uzimati.

- Znao sam pronaći kuverte u kojima su bile plaće mojih sumještana zaposlenih u šumariji. Naravno, svakome sam osobno kući odnio njihov novac, priča Hrvoje Bilić.

Najviše je pronašao 1992. godine - čak 10.000 tadašnjih njemačkih maraka! Čovjek iz Bapske je taman prodao svoj traktor.

- Nije prošlo ni nekoliko sati od njegova gubitka, kad sam naišao i vidio novac. Uspio sam pronaći vlasnika. Htio me nagraditi, rekao sam mu da ni to ne dolazi u obzir. Postali smo dobri prijatelji, zaključio je Hrvoje.

IMA ČETVERO DJECE I SUSJEDA O KOJEM SKRBI

Hrvoje je otac četvero djece i već 20 godina brine se o svojem mještaninu Josipu Bukviću. Nakon rata i gubitka svega, čovjek više nije stao na svoje noge. Hrvoje ga svaki dan prima na ručak i daruje mu cigarete.