Obitelj Arlović iz Županje živjela je u šupici sklepanoj od drvenih dasaka i limova. Iz Centra za socijalnu skrb rekli su da će im oduzeti djecu ukoliko ne nađu bolji smještaj. Mama Ivanka (32), tata Antun i njihova djeca Sara (10) i Antun (7) živjeli su od samo 2.000 kuna na mjesec. Uz to, sin Antun je rođen prerano i ima srčanu manu, epileptične napadaje i rupu na plućima. Majka ga je često na rukama nosila na terapiju do nekoliko kilometara udaljene bolnice jer nema auto. Ivanka i suprug Antun željeli su pod svaku cijenu zadržati djecu pa im nije preostalo ništa drugo nego zasukati rukave i sami sazidati novi dom. Sagradili su ga od građevinskog otpada koji je Ivanka mjesecima sakupljala po različitim deponijima.

- Nalazila sam puknute blokove, stare cigle, daske, grede, i sve to dovozila kući. Neki su nam ljudi pomogli kada su vidjeli da nam treba cigala i cementa pa su nam donosili. Antun se ustajao u četiri ujutro i cijeli dan zidao samo da što prije budemo gotovi, kazuje Ivanka.

Nakon godinu dana, već 2006. su se uselili. Bila je neožbukana, vlažna i hladna ali, malo po malo, Ivanka je i to rješavala. Ispunio im se san i imali su svoj dom.

IVANKA SE HRABRO SUOČAVA SA IZAZOVIMA SVAKODNEVICE

Arloviće je lani ponovo zadesila nesreća. Umro je Ivankin suprug Antun. Ostala je sama s djecom i njegovom mirovinom od oko 1.600 kuna. Posebno je zahvalna 24sata i seoskom župniku koji motiviraju ljude da joj što češće pomažu.