Martina Rukavina iz Zagrađa kod Pleternice i njena prijateljica Katarina Mihaljević prije dvije godine išle su školskim autobusom na nastavu u Pleternicu. U autobusu nije bilo mjesta pa su ostale stajati na vratima, naslonivši se na njih. U punoj brzini vrata su se odjednom otvorila i obje su djevojčice ispale na cestu. Prizor nesreće bio je strašan. Zadobile su teške ozljede glave, kralježnice i nogu. Katarina nije preživjela, a Martina je pala u komu iz koje se nije budila tri mjeseca.

- Njen život je visio o koncu. Imala je puno operacija na glavi i nogama. Oštećena joj je bila i kralježnica. Rekli su da će vjerojatno ostati biljka. No, nakon tri mjeseca ona se probudila. Nije pričala, nije jela, nije hodala, ali i buđenje je bilo uspjeh. Njena volja bila je nevjerojatna jer je svakim danom sve više napredovala. Čudom je progovorila, čudom prohodala i ovo što je ona danas je pravo čudo - kažu tata Mijo i mama Snježana koji već dvije godine žrtvuju sve kako bi njegovali Martinu.

Ona danas teško samostalno hoda. Ide u srednju školu za djecu s posebnim potrebama u zagrebačkoj Dubravi za upravnog referenta. Ne može sama jesti niti se odijevati, ima glavobolje, povremeno i druge zdravstvene probleme. Unatoč svemu, zrači optimizmom.

MARTINI OKO MATEMATIČKIH ZADATAKA POMAŽU PRIJATELJI

Tijekom tjedna Martina živi u Zagrebu, u školi. Ondje ima smještaj, a vikendom se vraća roditeljima te baki i djedu u Zagrađe. - Posjećuju me prijatelji iz škole u Pleternici u koju sam prije išla i to mi jako puno znači. Pomažu mi oko matematike jer nju baš ne volim, ali i drugih težih predmeta, kaže Martina koja još uvijek jako polako govori.