Supružnici Janja i Damir Butković stajali su pred liječnikom koji se brinuo o njihovom stradalom sinu Mihaelu (8). Rekao im je da za dječaka više nema nade te da razmisle o tome žele li darovati njegove organe. Večer prije Uskrsa Mihael je, trčeći za loptom, neoprezno prelazio cestu. Majci pred očima na njega je naletio traktor. Uzela je u naručje teško ozlijeđenog sina. Bila mu je smrskana glava. U bolnici mu nisu mogli spasiti život.

- Nismo puno razmišljali. Da je naše dijete bolesno i mi bismo željeli da mu netko donira organ. Dali smo svoj pristanak i liječnik nam je sutradan samo rekao da su uzeli pet organa i spasili pet ljudi, čak i jednog iz Italije. I to nam je dovoljno. Ne želimo znati ništa više; ni koje organe ni kome su otišli niti da nam se netko zbog toga zahvaljuje. Činjenica da dio Mihaela živi u nekome nam je velika utjeha. Supruga kaže: prije je trčao na jednu stranu, a sada trči na pet - kroz suze je ispričao neutješni otac Damir.

Prošlo je pet mjeseci od Mihaelove pogibije. Obitelj uviđa kako im svakim danom sve više nedostaje. Najviše nedostaje bratu Danijelu koji se s njim uvijek igrao, i malenom trogodišnjem Davidu koji ga stalno gleda na fotografijama i pita kada će brat doći kući.

RODITELJI RIJETKO PRISTANU DAROVATI ORGANE DJECE

Naša bolnica pozdravlja svaku roditeljsku odluku o darovanju organa shvaćajući koliko je teška. Pogotovo jer se vrlo rijetko djeca pojavljuju kao mogući darovatelji, a i tada roditelji nisu spremni izaći u susret. U povijesti bolnice imali smo svega tri ili četiri takva slučaja rekao je dr. sc. Željko Vranješ, ravnatelj osječke kliničke bolnice.