Ulice Sarajeva tog 16. listopada 1993. zasipale su granate. Hrvatica Ivanka Šućur (59) unatoč opasnosti izašla je na ulicu do pumpe po vodu. Pala je još jedna granata. Potrčala je do zgrade prema prostoru Turist biroa tražeći zaklon, i odjednom začula dječiji plač.

- Ušla sam u prostoriju i na podu u prljavštini vidjela dijete koje je pokušavalo dohvatiti komad polomljenog stakla. "Ne to dirati!", upozorila sam ga, a on me poslušao, pritrčao mi i tako me jako zagrlio da ga nisam mogla odvojiti od sebe - priča Ivanka.

Uzela je dječaka u naručje i odnijela ga na policiju misleći kako će mu pronaći roditelje. Međutim, i policija i socijalne službe rekli su joj kako dječačića nitko ne traži. Donijela ga je kući. Dijete je trebalo presvući i tada je među njegovim stvarima pronašla ceduljicu na kojoj je pisalo da se zove Elvis Salkanović, da je rođen 9. siječnja 1992. u Čapljini te da mu je majka umrla, a otac Ahmet pobjegao.

- Vjerujem u sudbinu, i vjerujem da je bilo suđeno da tog dana nađem ja njega, i on mene - govori nam, pokazujući odjećicu i bočice koje i danas čuva u metalnoj kutijici. Elvis danas ima 17 godina, a Ivanka mu je jedina majka koju poznaje. Ne želi tražiti biološke roditelje. Ide u grafičku školu, dobar je učenik i želi postati web dizajner.

IVANKU NAJVIŠE RADUJE ŠTO ĆE SUSRESTI PREDSJEDNIKA

Ivanka Šućur ima dvije kćeri - Zvjezdanu i Sretenku te sina Gorana. Posebno se raduje dodjeli nagrade Ponos Hrvatske u zagrebačkom HNK-u 6.prosinca. -Željela bih u Zagrebu susresti predsjednika Stipu Mesića i poljubiti ga, otkrila je uz smješak. Ove godine je zbog velike humanosti već dobila nagradu Duško Kondor.