Tko zna koliko bi još žrtava palo u danima strepnje, straha i neizvjesnosti po zagorskim bregima da zadnji smrtonosni meci nisu pogodili Marija Kusanića (32) iz Karlovca. Bio je četvrtak, 3. travnja 2008. Više od 3000 policajaca osmi dan zaredom tragalo je za tada četverostrukim ubojicom Ivanom Koradeom. Među njima je bio i Mario, Kobrin policajac. Tog je jutra nekako teško svezao cipele i toplije nego ikad poljubio suprugu Blanku na izlasku iz kuće. Krenuo je na zadnju zadaću. U Zagorje, u Veliku Veterničku. Šuljao se, tražio, “njušio”. I pronašao je. Ubojicu. Slabo opremljen, tek s pancirkom i pištoljem, dvaput se vratio do prozora kuće u kojoj se skrivao nemilosrdni ubojica.

- Nešto ga je vuklo, bilo mu je sumnjivo, a Mario se ni s jedne zadaće nije vratio da nije bio siguran da ju je dobro obavio - pričaju danas njegovi kolege.

I tada se vratio. Ne samo da bi obavio zadaću nego da bi zaustavio pokolj i spasio možda neke nove Koradeove žrtve. Za njih je dao svoj život. Oči u oči s ubojicom uzvratio je pucnjeve. No Koradeovi su bili smrtonosni. Marijeva krv zauvijek nas je zadužila. I zato je heroj, zato je Ponos Hrvatske.

BLANKA: PRAVDA ĆE DOĆI

Da se meni nešto dogodilo, Mario bi preokrenuo zemlju da istjera pravdu. No pravda će doći kad-tad, uvjerena je Marijeva žena Blanka (25). Za pravdu, kaže, vremena ima. Prva zraka te pravde stigla je u prosincu 2008. Tada je Blanka rodila sina Maru koji nikad neće upoznati ni zagrliti oca.