Potkraj siječnja ove godine Bruno Kruljac (31) sjedio je u sobi u stanu u Zagrebu i gledao televiziju. U 23 sata krajičkom oka ugledao je odsjaj. Razmaknuo je zavjesu i vidio da nešto gori.

- Nije me bilo strah, čim sam vidio vatru, instinktivno sam potrčao van. Isprva nisam shvatio o čemu je riječ, ali postalo je jasno da vatra suklja iz izloga ljekarne koja je bila preko puta mog stana u Kačićevoj ulici. Morao sam biti brz jer tamo uvijek ima puno zapaljivih tvari i sve je moglo buknuti i izgorjeti jako brzo - govori Bruno Kruljac.

Izletio je iz stana i dotrčao do izloga, gdje su okupljeni prolaznici samo stajali i gledali u vatru. Otišao je do obližnjeg kioska te tamo zatražio kantu i vodu. Žena mu je dala kantu i mahnito je krenuo gasiti požar. I dalje sam, jer su prolaznici samo gledali. Trčao je amo-tamo i ugasio požar. Kad su vatrogasci stigli, nisu imali posla. Bruno, rodom iz Slavonskog Broda, sve je napravio sam iako je teško bolestan. Boluje od Behterove reumatske bolesti od koje zglobovi okoštavaju. Otkriveno je da bolest ima genetske karakteristike, a pojavljuje se obično kod mladića u pubertetu. Na žalost, i on je postao žrtvom opake neizlječive bolesti. Bruno se ponekad teško kreće, a lijekovi koje prima sedam godina otkad su mu otkrili bolest ne pomažu kod nesnosnih bolova. Liječnici mu prognoziraju da bi kroz dvadeset godina mogao ostati potpuno ukočen.

- Nekad ne spavam cijelu noć koliko me boli, ali svaki dan je novi dan. Nekad odem na plivanje, jer je to jedini sport kojim se mogu baviti. Drugo me sve opterećuje i brzo se umorim. Kad se prisjetim te noći, žao mi je samo što mi iz te ljekarne nisu rekli ni hvala - zaključio je Bruno.