Jednog vrućeg dana u kolovozu 1998. godine Splićanki Dijani Aničić srušio se cijeli svijet. U Kliničkoj bolnici Firule na svijet je trebala donijeti zdrave blizance, ali se zbog liječničke pogreške pri porođaju najljepši životni trenutak mlade majke pretvorio u njezinu najveću tragediju. Jedan je dječačić umro, a drugi postao doživotni teški invalid. Ipak, postao je i najveća snaga svoje mame Dijane, koja je u skrbi za bolesnog sina i borbi za prava djece s invalidnošću našla životni smisao. Upravo je ona s redakcijom 24sata uspjela nakon godinu i pol izboriti zakon prema kojem su majke djece s najtežom invalidnošću dobile pravo na status njegovatelja uz plaću od 2000 kuna uz doprinose koje im daje država.

- Kad sam doživjela tragediju s djecom, nakon proživljene tuge i jada u meni se javio bunt i revolt. Uz podršku obitelji smogla sam hrabrosti i krenula u borbu s nemogućim. S djetetom na rukama, od vrata do vrata mjerodavnih institucija dok za Duju nisam ostvarila ono malo na što je tada imao pravo. No to je bila kap u moru njegovih potreba - priča Dijana.

Njezin Duje danas ima devet godina. Ne hoda, ne sjedi, ne priča. Ne može sam piti i jesti, nosi pelene. Od porođaja ima teško oštećenje mozga, a opstaje na ovom svijetu zahvaljujući brizi i ljubavi svoje mame. Dijana je na svojoj koži nebrojeno puta osjetila nepravdu birokratskog mehanizma, počevši od toga da je Duje, unatoč izrazito teškom zdravstvenom stanju, pravo na invalidninu dobio tek nakon navršene treće godine života, pa do tužne činjenice da je nakon što je Duje navršio sedam godina ostala bez prava na 2000 kuna produljenog rodiljskog dopusta. Bio je to problem s kojim su se prije ili kasnije morale susresti sve majke teško bolesnih mališana jer su nakon sedme godine djetetova života imale dva izbora - otići raditi i prepustiti dijete ustanovi gdje je osuđeno na smrt ili ostati s djetetom pa ugroziti svoju i njegovu egzistenciju. Stoga je Dijana hrabro, uz 24sata, postala borac da se takva nepravda ispravi. Otvoreno je predočila svoj život, proveli smo s njom puna 24 sata i javnosti pokazali što znači skrb za tako bolesno dijete. Njezin primjer slijedile su i druge hrabre majke, pa smo u travnju 2006. počeli objavljivati istinite i potresne životne priče roditelja koji su odlučili ne prepustiti djecu ustanovama, već skrbiti o njima i doslovno im podrediti svoje živote. I svi skupa smo uspjeli. Od kolovoza 2007. po prvi put imamo zakon koji ispravlja nepravdu prema roditeljima bolesne djece i na kojem se mogu temeljiti svi drugi zakoni za boljitak takve kategorije ljudi. - Hodajući s mojim Dujom po bolnicama i centrima za rehabilitaciju, upoznavala sam roditelje sa sličnim problemima koji su u svojoj teškoj situaciji bili prepušteni sami sebi, bez ikakve pomoći. Svi su se žalili, ali malo tko je imao hrabrosti nešto poduzeti. Ja nisam imala što izgubiti... - pojašnjava Dijana razloge zašto je život posvetila borbi za prava svog Duje i druge teško bolesne djece. Dijana je u srpnju 2005. osnovala u Splitu udrugu “Anđeli”, koja sada broji 327 članova, djece s najtežom invalidnošću i njihovih roditelja. Udruga zapošljava sedam visokoobrazovanih stručnjaka iz područja rada s djecom, a unutar nje djeca se rehabilitiraju. Omogućen im je i poludnevni boravak.