Išli su se provozati od Zagreba do Jezerana. Trojica prijatelja tamo su se zabavila, popila piće pa su krenuli nazad za Zagreb. Bilo je to 6. ožujka, deset minuta prije ponoći. Na autocesti je bio mrkli mrak i vozač je odjednom izgubio kontrolu.

- Ja sam sjedio iza njega i sve se odigralo u djeliću sekunde. Sjećam se samo da smo se odbili od branika, a potom udarili u stijenu. Nekako smo dospjeli ispod ceste, kraj nekakve trafostanice. Auto je planuo, a ja sam iznad sebe vidio natpis: Tunel Mala Kapela. To je posljednje čega se sjećam - ispričao nam je Igor Lončarić (26) iz Sesveta.

Samo nekoliko sekundi kasnije istom je trasom autoceste Zagreb - Rijeka prolazio Marko Borić (25), HAK-ov mehaničar iz Križpolja kraj Brinja.

- Vidio sam na cesti komadiće slomljenih farova i plastike, i znao sam da nešto nije u redu. Izašao sam iz automobila, no bila je mrkla noć pa ništa nisam vidio. Odjednom me zabljesnula velika buktinja, a čuo sam i eksploziju. Znao sam da je posrijedi automobil, pa sam pojurio prema gorućoj olupini. Iz nje je napola visio mladić i zapomagao: 'Izvuci me, izvuci me!’. Vatra je bila toliko jaka da nisam mogao prići automobilu, nego sam puzao prema njemu. Mladića sam uhvatio za ruku i tako ga izvukao iz plamteće buktinje - ispričao je hrabri Marko, koji je tim činom postao Igorov najbolji, doživotni prijatelj.

Odmah je pozvao vatrogasce i Hitnu pomoć, no Igorovim prijateljima više nije bilo spasa. Kako će se pokazati, poginuli su još dok je auto udario u stijenu. Igora su odvezli u ogulinsku bolnicu, a Marko ga je posjetio već sljedećeg jutra.

- Imao sam slomljenu ruku, iščašio sam kuk i natukao gležanj. No u svom užasu te večeri ja nisam osjećao nikakve bolove - ispričao je Igor.

Kasnije su mu ispričali što je sve Marko učinio za njega.

- Ja sam mu neopisivo zahvalan. Roditelji su me donijeli na svijet, no Marko mi je dao drugi život, drugu priliku - objasnio je Igor.

Nedugo potom nazvao je Marka i najavio mu svoj dolazak.

- Nazvao me i rekao da s roditeljima dolazi k meni doma kako bi mi zahvalili za to što sam učinio. Kad sam to čuo, rekao sam: 'Samo dođi, ja ću ispeći janje’. Igor i ja stalno se čujemo telefonom i posjećujemo. Baš imamo jednu posebnu vezu. Teško je to opisati - rekao je sramežljivi Marko, koji se ne voli pretjerano hvaliti svojim djelom.

Uvjeren je, kaže, da bi tako svatko reagirao. Njegov hrabri čin pohvalio je glavni tajnik HAK-a Tomislav Družak. Dobio je priznanje i novčanu nagradu od 10.000 kuna. Dobio je i nagradu HAK-a za djelatnika godine, a općina Brinje nagradila ga je poveljom. Marko je pokazao da heroj može biti svatko od nas, a tko je spreman pogledati u smjeru potrebitoga i ne okrenuti glavu na drugu stranu.