Velike oči. Svi su bili nijemi. Tih pogleda punih očaja i nevjerice sjećat u se dok sam živ, prisjeća se ribar velikog srca Petar Kaluđerović (54) iz Medulina, među mještanima poznatiji kao Pero Pas. Sa svojim 17-metarskim ribarskim brodom Levan i sedmeročlanom posadom Pero je potkraj srpnja za strašnog nevremena spasio stotinjak prestravljenih turista. Brojni kupači iznenađeni čudima prirode usred ljeta zaklon od nezapamćena nevremena pronašli su pod vedrim nebom na otočićima Ceja, Levan i Fenera u Medulinskom zaljevu južno od Pule. Goli i bosi, bez zaklona, noć su proveli smrzavajući se. Zbog orkanske bure i podivljalog mora otocima se nije moglo prići sve do sljedećeg jutra. Čuvši poziv za pomoć, još iste večeri tog 30. srpnja Pero nije oklijevao ni trena. Isplovio je odmah kroz nekoliko metara visoke valove. - Na moru sam trideset godina, ali takvo more nikada nisam vidio. To more je bilo strava. Tukli smo se s vješticama, a ne valovima. Naginjanje je bilo toliko da smo na kraju morali spašavati sebe i vratiti se u luku - priča hrabri kapetan. Skupa s posadom nije oka sklopio - čekali su jutro i stišavanje bure.

- More se smirilo tek pred jutro i oko sedam smo opet isplovili. Ma to je sve bilo puno ljudi. Među njima je bilo puno žena, čak i jedna trudnica. Bilo je kao na filmu. Na sreću, nitko od njih nije bio ozlijeđen. Sa svojim brodom na sigurno sam prevezao osamdeset dva promrzla kupača - kaže Pero.

Uz njega, na Levanu je tog jutra bila posada: sin Siniša, Ševa, Luka, Mika, Cico, Denis i Nino.

- Vjesnikovu Plavu vrpcu koju sam dobio ne doživljavam kao nagradu, nego kao jedno priznanje za sve o čemu sanjam od malih nogu. Meni je život more i dok budem mogao, bit ću na moru - skromno kaže nasmijani kapetan Pero Pas.