Nakon završene Prehrambeno-tehnološke škole u Zagrebu, smjer pekarstvo, 21-godišnja Križevčanka Kornelija Hasanec u svibnju se zaposlila u pekarni Slatko srce u Svetom Ivanu Žabnom. S Marinkom (35) se upoznala na novom radnom mjestu, dok je drugoga kolegu Gorana (20), inače gluhonijemog mladića, upoznala ranije. Te nedjelje, 21. svibnja, Kornelija je s dečkima radila u noćnoj smjeni. Činilo se da će to biti još jedna u nizu uobičajenih pekarskih noći, razlomljena tek kratkim pauzama.

- U jedan u noći Marinko je izašao van zapaliti cigaretu, no ubrzo je uletio unutra i na papir, da Goran razumije, napisao kako misli da je u tijeku pljačka benzinske crpke preko puta. Svi troje smo izašli van i sakrili se iza ograde bunara. Promatrali smo što se događa. Kad smo vidjeli da odnose vreće i kutije, Marinko je nazvao policiju i s njima razgovarao. Tek što je poklopio, primijetili smo i policijski automobil kako se zaustavlja u uličici pokraj. Izašli su van, viknuli stoj i čula sam pucanj, koji je izazvao paniku među razbojnicima. Jednog, koji je vozio i utovarivao stvari, su ulovili, dvojica su pobjegla, a jedan je krenuo prema našoj strani - prisjeća se Kornelija.

Marinko je, kaže, potrčao za njim, a ona za Marinkom. Pljačkaš je protrčao iza kuće, a Kornelija je intuitivno osjetila da će izaći na drugu stranu te ga je tamo pričekala.

- Lik je iz dvorišta skočio na cestu. Nisam ga uspjela zaskočiti jer je bio brži, pa sam bjesomučno trčala za njim i vikala: 'Stani'. Bio je par metara ispred mene, skoro nas je pokupio auto kad smo se naganjali po toj polumračnoj ulici koja vodi prema Bjelovaru. Zastala sam da dođem do daha, a on se okrenuo i također zastao. Potrčala sam za njim da ga stignem i opet sam se, nakon dvije stotine pretrčanih metara, morala odmoriti. Zastao je i on, čučnuo, a u tom trenutku je Marinko protrčao pokraj mene i uspio ga sustići i savladati. Zavinuo mu je ruku iza leđa i tako ga vodio prema meni. Bio je 'full' zadihan i rekao mi je: 'Ti ne odustaješ tako lako, mislio sam da ćeš odustati nakon dvadesetak metara i da nemaš kondicije'. Pitao je može li se malo odmoriti na klupi - svjedoči hrabra pekarica.

Kako kaže, molio ih je da ga ne predaju policiji, no Marinko i Kornelija su bili neumoljivi. Od policije su saznali da je već odrobijao nekoliko godina u Lepoglavi i da ima stotinjak kaznenih prijava.

- Kad sam ga vidjela na sudu, bo'me sam se zamislila koga sam lovila. Tip ima opasnu facu i sav je mišićav, baš opako izgleda. Policija mi je rekla da je on bio jedini naoružan, no da je pištolj bacio kad sam ga lovila, da mu ne smeta pri trčanju. Ne osjećam da sam napravila ne znam što, jer mislim da bi to svatko napravio. Odgojena sam tako da pomognem svakome u svakom trenutku i bilo mi je stalo uloviti ga. Jer, ako ja kao žensko mogu izdržati raditi i po danu i po noći, onda si i taj lik može naći posao i ne pasti tako nisko da mora pljačkati. Ta nepravda mi je dala dodatnu snagu da ga ulovim - kaže Kornelija Hasanec, koja je trenutačno nezaposlena.

SILNO ŽELI BITI POLICAJKA

Korneliju prijatelji nagovaraju da postane zaštitar, no ona silno želi postati policajka. O tome sanja od djetinjstva, a oduvijek je, kaže, bila Rambo, okružena puškama, pištoljima i autićima. Lutke je, kažu, nikada nisu zanimale:

- Beskrajno obožavam akcijske filmove, zakon su mi svi nastavci "Policijske akademije" i rekla sam mojim ukućanima da mi snime sve nastavke koji se repriziraju. Predala sam papire u jednu zaštitarsku tvrtku, a ozbiljno razmišljam i o upisu na policijsku akademiju - kazala je Kornelija.

Još uvijek traži posao, a svima poručuje da se ne moraju bojati ako se zaposli kod njih, jer s pekarima nema zafrkancije, što je i dokazala.