Jedino nedjeljom ne radim. Ma, tko nije prošao glad i nevolju u životu teško može razumjeti ove nesretne ljude!, govori 50-godišnji Igor Gulam, "dobri duh splitskih siromaha". Već 16 godina radi u splitskom Caritasu i pomaže siromašnima, nemoćnima i starim ljudima. Svakoga dana njih stotinjak pohodi Caritasovo blagovalište, gdje dobivaju besplatni ručak, a onima koji su nepokretni i ne mogu dolaziti on hranu dostavlja kombijem. Rodio se u Splitu 11. 12. 1956., a kad je imao četiri godine napustio ih je otac.

- Nitko ne može znati kako je to kad si gladan. Ja sam kao mali ostao bez oca, nas šestero djece i mater. Dva su mi brata umrla od gladi, a ja sam prebolio trbušni tifus. Znali smo po mjesec dana jesti samo mast i šećer, s materom sam prao skale da imamo od čega živjeti. U Dalmi sam radio 17 godina, dok se početkom rata nije sve raspalo i nisam dobio otkaz - priča Igor, dodajući kako se tada zaposlio u Caritasu. - Sedam sam godina radio u Caritasu samo za hranu da bih mogao prehraniti obitelj, a poslije sam ostao tu i nije mi žao - priča Igor, kojeg smo pratili dok je nosio ručak dvjema obiteljima.

Prvo smo posjetili 77-godišnju baku Darinku Antunović u Solinu, koja je gotovo nepokretna i živi sama.

- Ne znam što bih bez njega - kaže baka Darinka.

Jakov (76) i sedam godina mlađa Marta žive također sami. Jakov se jedva kreće uz pomoć štaka jer zbog povišenog šećera ne može hodati, a supruga Marta već je 10 godina nepokretna i vezana za krevet. - Neka ga Bog poživi - govore Jakov i Marta dok se pozdravljamo i krećemo prema Caritasu, gdje dobrog Igora očekuje još gladnih duša.

- Na ovom se poslu i nasmijem i iživciram - govori Igor, dodajući kako je za njega Božić blagdan kojem se veseli jer je to "jedini dan u godini kad se cijela obitelj skupi".

No, teško mu je kad vidi sve te siromahe i beskućnike tih blagdanskih dana.

- Ne mogu to opisati, bio bih najsretniji kad bi ovi ljudi mogli na Božić ostati i da im se organizira neko druženje, ali nemamo uvjeta za to. Teško mi je to sve gledati, te tužne sudbine - zaključuje Igor Gulam.

U ZADNJI TREN SPASIO STARICU

Najteža situacija koja mi se dogodila bila je s jednom 90-godišnjom slijepom staricom koja živi s psom vodičem. Trebalo mi je mjesec dana da me pas 'zavoli'. I jednoga dana došao sam, kucam i čekam, a pas dođe do vrata, zalaje i ode. Odmah sam posumnjao na zlo te pozvao vatrogasce i policiju. Ali pas je samo mene propustio. Zatekao sam je na podu bez svijesti. Poslije su mi doktori rekli da bi bilo kasno da smo došli samo desetak minuta kasnije. I dan-danas toj starici nosim hranu, sjeća se Igor.