Petar Brtan (38) danas je, kaže, najsretniji čovjek na svijetu. Uspio je vratiti skrbništvo nad kćeri nakon što mu je preminula voljena supruga, srediti život, ponovno se oženiti i čekati bebu s novom ljubavi. No prije samo godinu dana bio je u očajnoj situaciji.

- Supruga mi je bila u sedmom mjesecu trudnoće. Dobila je moždani udar i preminula odmah nakon prijevremenog porođaja Valentine. Bio sam potresen. A onda se dogodio još veći šok - priča Petar, koji odnedavno živi u Čepinu pokraj Osijeka.

Zbog skromnih uvjeta u kojima su živjeli, nadležni Centar za socijalni rad u Novskoj Petru je uzeo Valentinu i smjestio je u Dom za nezbrinutu djecu u Nazorovoj ulici u Zagrebu.

- Rekli su mi da se sam ne mogu brinuti o bebi jer o tome ništa ne znam te da u kući nemam odgovarajuće uvjete. Više puta tjedno išao sam u Zagreb samo da bih je izljubio. Kako imam vrlo malu mirovinu, često nisam imao za kartu pa sam morao birati hoću li jesti ili vidjeti kćer. I tako sam bezbroj puta bio gladan. No čim bih je uzeo u ruke, glad je nestajala kao da sam se najeo najfinijih kolača - prisjeća se Petar, invalid rada s 1100 kuna mirovine.

Socijalni radnici rekli su mu da će kćer dobiti natrag tek kad uredi svoju kuću i nauči skrbiti o djeci. Uspio je podići kredit za obnovu kuće kojim se obvezao plaćati ratu od 600 kuna i uredio je dom od 28 kvadrata.

- Bilo mi je bitno da za malu imam sve što mi treba, a za menekako bude. Dok sam čekao da mi u Centru daju dijete, a to je trajalo gotovo godinu dana, išao sam kod brata u Čepin i učio na njegovoj maloj djeci - kaže Petar.

Kad su mu vratili Valentinu, njegov dan počinjao je u pet sati. Ložio je vatru, mijesio kruh i kuhao rižu na mlijeku za doručak. Tad su ga pozvali da gostuje u emisiji "Sanja" na RTL-u, gdje je javnost upoznao sa svojom borbom. Dobri ljudi odmah su mu pomogli. Tom je prilikom rekao i kako bi jako volio naći novu suprugu.

- Nakon niza poziva javila mi se Martina. Rekla je da me zove iz Austrije jer tamo radi kao babysitterica, da ima 21 godinu i da je iz Županje. Svidjela mi se na prvi pogled - rekao je Petar.

Već nakon nekoliko mjeseci zajedničkog života znao je da je ona prava. I tad se dogodilo još jedno čudo.

- Martina mi je rekla da čeka bebu. Ova godina za mene je najbolja u životu. Odlučili smo se, naravno, vjenčati i preseliti u veću kuću, koju sam kupio zahvaljujući dobrim ljudima - kaže Petar.

Vjenčali su se 9. prosinca u maloj crkvi u Čepinu. Pred njima je još velika borba, no i ono što su dosad već prošli, ravno je herojstvu. O svemu tome Petar danas kaže: - Još kad sam dolazio u dom za napuštenu djecu u Nazorovu, nisam se mogao načuditi svim onim ženama koje su ostavile svoju djecu. Kažu mi da sam siromašan, a ja im se samo nasmijem jer vidim da ne shvaćaju pored kakvog se blaga svaki dan budim - zaključio je tata heroj dokazavši da se prava i i iskrena ljubav uvijek stostruko vraća.