Kao dječak bojao se tadašnje milicije. Nije mu ulijevala sigurnost, osjećao je strah i nelagodu. I baš se danas našao u odori. I to u zelenoj. On je glavni policijski pregovarač i dolazi iz redova specijalne policije. On je Dragutin Miklečić, čovjek kojeg se ne boje jer mnogima je posljednja nada. Miklečić je čovjek koji spašava tuđe živote. Ne oružjem, represijom i silom, nego - riječima. - Svaki je pokušaj samoubojstva slučaj za sebe. Postoje pravila i pregovaračke tehnike, ali unatoč obrazovanju, kad se netko doista želi ubiti, nitko nije obučen tako da unaprijed zna kako će ga odgovoriti od samoubojstva. To su ljudi koji su došli na kraj svoga puta... - podijelio je s nama svoja razmišljanja pregovarač Dragutin Miklečić, koji je tijekom ove godine razgovorom spasio nekoliko ljudskih života.

Jedan od njih bio je i branitelj Vladimir Krmelić koji se upravo na kraju tog svoga puta odlučio raznijeti bombom ispred Ministarstva branitelja u Zagrebu.

- U Hrvatskoj godišnje ima od tisuću do 1300 samoubojstva i to je veliki problem. Najveći dio tih problema veže se uz rat. Mene osobito veseli što ja, kao glavni pregovarač, dolazim iz specijalne policije, tim više što nekadašnju miliciju pamtim po lošem. Uza specijalnu policiju i danas se veže represija, pa je zadovoljstvo tim veće što ja, kao specijalac, spašavam tuđe živote - ponosan je Miklečić koji uza svoj posao najviše voli sport.

Miklečić je rođen u Miholjcu, selu podno Kalnika. Djetinjstvo je proveo s bakom na selu, a o odlasku u policiju, i to među specijalce, nije ni sanjao. No rat je učinio svoje. Oženjen je i ima dvoje djece. Profesor je fizičke kulture, rukometni trener. Veseljak je, vedra duha i topla srca.

- U 99 posto slučajeva pri pregovaranju mogli smo upotrijebiti sredstva prisile, ali nismo. Recimo, u Njemačkoj se nikad ne pregovara licem u lice. Ali oni nisu imali rat i ta im je problematika nepoznata. Kod nas je rat još uvijek zajednička tema i zato samoubojice, ako je riječ o braniteljima, moj dolazak smiruje, imamo o čemu popričati. A najvažnije je da ja njih počinjem slušati. Ja znam slušati. Sa svima dobro pregovaram osim sa Zagorcima - nasmijao se i našalio Miklečić, koji i u najteže situacije pokušava unijeti malo vedrine.

- Kad sve prođe, neki i plaču, zahvaljuju mi. Najteže mi je pregovarati s ubojicama, te ljude nastojim što kraće pamtiti. Problem je tu sakriti ljutnju, osobito kad vidite koliko su hladnokrvni i bez imalo grižnje savjesti nakon što su nekoga ubili - zaključio je na kraju naš junak.