Danas 13-mjesečni Patrik Šarić iz Vodnjana kraj Pule živi punim plućima i raduje se svemu što ga okružuje. Stalno se smije, voli gledati crtiće sa životinjama, a spava s malim sivim magarcem koji mu je najdraža igračka i čvrsto je stišće dok sanja. No prije godinu dana, pred njegov prvi Božić, situacija je bila potpuno drukčija. Mali Patrik tada je počeo svoju herojsku borbu za život. Po rođenju 9. listopada 2005. liječnici riječkog KBC-a dijagnosticirali su mu zloćudni tumor jetre. Preživio je ukupno 12 kemoterapija, 9 u Rijeci i 3 nakon operacije tumora u Padovi. Dani uoči termina 25-godišnjim roditeljima Vanji i Slavku bili su dotad najsretniji u životu. Kao i svi drugi roditelji radovali su se dolasku svojeg drugog djeteta na svijet. Bili su uvjereni da je beba potpuno zdrava, kao što je pri rođenju bio i trogodišnji sin Matteo. Njihova sreća postala je još veća kad se Patrik rodio u pulskoj bolnici. Ali sreća je trajala samo trenutak. Čim se rodio, liječnici su shvatili da nešto s njim nije u redu.

- Liječnici su odmah vidjeli da Patrik ima tvrd trbušćić. Obavili su pretrage i ustanovili da ima tumor, tada još nisu znali kakav. Bio je to strašan šok. Drugi dan poslali su ga u riječku bolnicu, gdje su liječnici potvrdili da se radi o zloćudnom tumoru na jetri. Kad su nam rekli o čemu se radi, pali smo u još veći šok i počeli paničariti - prisjetila se majka Vanja.

Oči su joj se u tom trenu zasuzile i postale mutne, a glas drhtav. Roditelje su liječnici poslali kući, a mali Patrik ostao je na Odjelu dječje onkologije u Rijeci, kod dr. Jelene Roganović. - Ispočetka je ona za nas bila izvrsna liječnica, a mi smo prvih mjesec dana dolazili skoro svaki dan iz Vodnjana u Rijeku u posjet Patriku. Poslije su posjete bile rjeđe jer nam je ponestalo novca koji smo potrošili na posebne kreme za Patrika, jer mu je kemoterapija "siopel 4" izjedala tanku kožu - pričaju Vanja i Slavko. Ni danas ne znaju što im je bilo gore - ne moći otići u posjet svojem djetetu ili rastanak na kraju svakog posjeta. Tada su negdje počeli i problemi s dr. Roganović.

- Naša beba dobila je sepsu opasnu po život koja je trajala punih osam dana. Prva tri dana mi uopće nismo znali za to jer je dr. Roganović bila službeno odsutna. Po njezinom povratku rekla nam je hladno da beba može umrijeti, kao da to nismo i sami znali. Još je tražila da potpišemo izjavu hoće li netko od nas biti donor jetre, a da prije toga uopće nije utvrdila je li uopće netko od nas kompatibilan za to niti tko bi obavio operaciju. To mi je bilo sumnjivo - kaže Vanja.

Dodaje i kako je doktorici objasnila da prije tog operativnog zahvata želi znati jesu li oni kao roditelji uopće kompatibilni za doniranje jetre, kao i to da žele razgovor s kirurgom. U protivnom, potpis neće dati.

- Počele su nesuglasice s njom, a jednom prilikom nam je rekla da je kontaktirala dr. Nelu Sršen u Padovi, koja je navodno tražila od nas dio jetre, što se na kraju ispostavilo da nije bila istina - tvrdi Vanja. I dok se Patrik borio sa sepsom, majka je odlučila uzeti stvari u svoje ruke i spasiti mu život. Majka Vanja otišla je u Padovu u Sveučilišnu kliniku, gdje je tražila dr. Nelu Sršen. - Mislili smo da je obaviještena o našem dolasku, no ona nije znala ni tko smo niti što želimo. Rekla sam joj da ako ona traži dio naše jetre, dobrovoljno ćemo ju dati, na što je ostala šokirana. Rekla je da se za tako malu bebu, koja treba mali dio jetre, ne uzima jetra sa živog donora, a najmanje od roditelja, jer se njihov život time dovodi u opasnost - prisjeća se Vanja.

Tad je shvatila da im dr. Roganović iz Rijeke nije govorila istinu. Ti dani za nju su bili najteži. Život njezine bebe visio je o niti. Umjesto da razmišlja o tome kakvu dekicu i koje pelene kupiti, razmišljala je o drugim, crnim stvarima. Nakon što je jedva preživio sepsu, roditelji su ga, kažu, na vlastitu odgovornost iz Rijeke odveli u Padovu. Bila im je to posljednja nada za izlječenje njihove bebe.

- Uslijedio je novi šok. Spomenuta liječnica nije htjela dati svoj potpis kako bi HZZO dao odobrenje da Patrik posljednju kemoterapiju obavi u Padovi. Morala sam ga teško bolesnog vratiti u Rijeku. Tada sam našu priču odlučila objaviti u 24sata i drugim medijima. HZZO je samo dva dana nakon izlaska priče u javnost dao odobrenje - rekla je Vanja.

Mladi roditelji i njihova ljubav kroz nekoliko dana iz Rijeke kreću put nade, u Padovu. Patrik je opet morao proći sve pretrage, a tračak nade pojavio se kad je dr. Sršen rekla da su kemoterapije smanjile tumor te da mu neće biti potrebna transplantacija jetre, već samo operacija.

- Patrik je u dobi od 5 mjeseci operiran 17. veljače, a operacija je trajala 3 i pol sata. Uslijedila je nova neizvjesnost, hoće li već izmučeno malo tijelo podnijeti operaciju. No liječnici su mu uspješno izvadili tumor velik čak osam centimetara. Meni su prije operacije morali dati kapi za smirenje jer sam povraćala i padala u nesvijest od bola. Dr. Nela Sršen još nam je iz sale javila da je sve prošlo odlično. Tražila sam na računalu i vidjela taj tumor koji mi je izjedao dijete - ispričala je Vanja.

Kući u Vodnjan, gdje ga je čekao brat Matteo, Patrik je došao za 20-ak dana. Njegovo liječenje pomogli su brojni građani iz cijele Hrvatske, koji su uplatili oko 30.000 kuna. Tri kemoterapije, koje je morao proći nakon operacije financiralo je brodogradilište Uljanik s oko 5600 eura. Danas vesela beba velikih smeđih očiju teži oko 10 kilograma i uživa o svakom trenutku.

- Raduje se vjetru, lišću kako pada, suncu... Kad mu se bilo tko obrati nasmije se, pokaže svojih 14 zubića i pruži ručice da ga se uzme - priča Vanja, kojoj su se u tom trenu opet zasuzile oči, ali ovaj put je to bilo od sreće.

Do srpnja ove godine Patrik je cijelo vrijeme imao kateter kroz koji su mu davali kemoterapiju. Još nekoliko godina mali heroj će nekoliko puta na mjesec morati odlaziti u Padovu na kontrole, no to za njega ne predstavlja nikakav problem. Odlučio je živjeti još prvog trenutka kad je udahnuo zrak svojim malim plućima, unatoč prognozama mnogih da neće izdržati. Odabrao je život i zato je heroj.

VIŠE OD SLATKIŠA VOLI SVJEŽU MRKVU I JABUKE

Mali Patrik, kaže mama Vanja, neobična je beba. Dok druga djeca uživaju u slatkišima, njezin Patrik voli jesti svježu mrkvu. Obožava i mandarine i jabuke, te slatki kupus i juhe. Svoje prve riječi uputio je upravo svojim brižnim roditeljima, Vanji i Slavku.

- Uz riječi "mama" i "tata", Patrik je odmah izgovorio i "nani". Isprva nismo bili sigurni što to zapravo želi reći, a onda smo shvatili da to znači "daj mi" - priča Vanja.

PRESTANE SE IGRATI SAMO KAD JE NA TV-U CRTIĆ PILIĆ MILIĆ

Njegov dan prepun je igre koju još nadoknađuje, obzirom da je proteklih mjeseci njegov drugi dom, nažalost, bio bolnica.

- Kad se oko 7 sati probudi ne plače, već priča sam sa sobom. Kad mu dođemo u sobu, od sreće se baci na krevet i pokloni nam smiješak - kažu roditelji.

Nakon jela se igra, a na televiziji uvijek gleda omiljeni crtić "Pilić milić". Nakon ručka ide spavati na 2 i pol sata. Ako je lijepo vrijeme, onda ide u park, gdje uvijek nešto istražuje. Obožava slušati priče i pjesme. Noću je uvijek miran.