Heroji 2022.



Mijo Pašalić, Josko Šarić Škaro i Jovica Šegan

Trojica Makarana pokrenula lavinu dobrote i izgradila prvu kuću na porušenoj Baniji

Samo dva dana nakon što je potres pogodio područje Banovine poduzetnici Mijo Pašalić, Josko Šarić Škaro i Jovica Šegan odlučili su jednoj obitelji napraviti kuću. Završili su je u roku od osam mjeseci

OPŠIRNIJE

Nas trojica našli smo se na Staru godinu na kavi, godinama imamo običaj družiti se na taj dan u jutarnjim satima. U jednom trenutku rekao sam: 'Hajdemo napraviti nešto za one jadne ljude na Banovini..' Vrlo brzo pala je odluka: izgradit ćemo jednu kuću. Tako je sve počelo, samo dva dana nakon razornog potresa koji je porušio to područje 29. prosinca 2020. godine – počinje nam priču Josko Šarić Škaro iz Tučepa.

On, Mijo Pašalić i Jovica Šegan, uz pomoć donatora iz inicijative "Makarska rivijera i prijatelji - Srcem za Petrinju", u rekordnom roku od osam mjeseci izgradili su prvu kuću i to obitelji Boltužić iz Jabukovca, sela 15-ak kilometara udaljenom od Petrinje.

Zbog svog velikog djela dobitnici su nagrade Ponos Hrvatske. U kuću koja se sastoji od dvije stambene jedinice, ukupne površine 230 četvornih metara, kao i njezino opremanje ukupno je uloženo 1,4 milijuna kuna. Ponosni su na projekt kojeg su pokrenuli i doveli do kraja, ali naglašavaju kako nisu zasluge samo na njima.

- Mi smo priču zakovitlali, pokrenuli donatorsku inicijativu, ali uz nas je sudjelovalo još 75 obrtnika i vlasnika tvrtki koji su donirali ne samo novac nego uložili i materijal i rad. Bez svih ovih divnih ljudi, donatora ova inicijativa ne bi uspjela. S donacijama je kroz humanitarnu akciju sudjelovalo i 220 građana, uglavnom s Makarske rivijere – kaže nam Mijo Pašalić, veliki altruist koji je puno značajnih projekata napravio za svoj grad.

- Nakon što smo se odlučili jednoj obitelji napraviti kuću zamolili smo naše poznanike i poslovne partnere iz tog kraja da nam predlože kome bismo je mogli izgraditi. Dobili smo nekoliko prijedloga, a onda su Jovica i Josko 2. siječnja 2021. otišli u Petrinju. Odlučili smo da to bude obitelj Boltužić. Nije bilo puno sastančenja. Najteži period bio je dok smo čekali na ishođenje potrebne dokumentacije za početak rušenja postojećeg objekta koji je bio neupotrebljiv i izgradnju novog. Trajalo je to četiri mjeseca. Obitelj Boltužić nije sumnjala u nas, ali mnogi jesu. Bilo je tada puno onih koji su obećavali. Mi smo znali da ćemo priču dovesti do kraja kako smo i rekli, ali na neke stvari u procesu ishođenja potrebne dokumentacije nismo mogli utjecati. Bilo nam je strašno neugodno, morali smo objašnjavati zašto čekamo, bilo me sram čak i zvati obitelj na telefon. Arhitektica Monika Galović Rolich iz Zagreba uložila je golem trud da sve riješi, i to je odradila volonterski. Kad smo Boltužiće nazvali da je imamo svu dokumentaciju i da bi krenuli s rušenjem postojećeg objekta, bio je to posebno emotivan trenutak. Koliko god je ta kuća bila u neupotrebljivom stanju, njima je to bilo jako teško gledati – prisjeća se Mijo Pašalić, inače vlasnik tvrtke Apfel.

Čekalo se izglasavanje novog Zakona o obnovi, kojeg naši sugovornici na kraju nisu ni dočekali. Kad su radovi konačno počeli, tu dionicu u projektu preuzeo je Jovica Šegan koji je i koordinirao radove.

- Dogovor je bio da će svatko preuzeti onaj dio posla u čemu se nabolje snalazi. S rušenjem smo počeli 6. travnja. Obitelj Boltužić je dosta riskirala, oni su potpisali da odustaju od pomoći države i da nama dozvoljavaju rušenje, a mi smo njima u tom trenutku bili nepoznati ljudi. Riječ je o samozatajnim ljudima, bili su uplašeni i nepovjerljivi što je razumljivo s obzirom na to što ih je snašlo. Stavili su jako puno toga na kocku, a nama je to bio još dodatan motiv da damo sve od sebe i napravimo kako smo i obećali – govori nam Jovica, inače koordinator same inicijative "Makarska rivijera i prijatelji - Srcem za Petrinju".

Josko se prisjeća kako je stara kuća izgledala u trenutku kada su prvi put došli kod obitelji.

- Put Petrinje krenuli smo oko pet ujutro, već je pao snijeg. Nikad nismo bili gore. Tamo je vladao apsolutni kaos. Čekao nas je Mario iz Petrinje, naš prijatelj. Kad smo došli u Jabukovac žena je plakala. Kuća je izvana čak izgledala u redu, prvi dojam je bio da nije za rušenje, ali kad smo sa statičarima ušli unutra vidjeli smo da se iz temelja raspolovila. Potres ju je u potpunosti uništio. Nakon što smo sve pregledali rekli smo im da im želimo napraviti novu kuću u istim gabaritima kao postojeću s dvije stambene jedinice, prizemlje, kat i nestambeno potkrovlje. Gledali su nas blijedo, nisu mogli vjerovati u to što govorimo – smije se Josko.

Osim što su željeli sve napraviti po proceduri i pravilima struke, zakonu o građenju, važno im je bilo da sve bude transparentno.

- Sve je proknjiženo preko računa, o svemu postoji evidencija. Velika je odgovornost raspolagati s donatorskim sredstvima koje je netko od srca dao. Nismo se željeli dovesti u situaciju da nas bilo tko prozove iako nas ljudi poznaju i imaju povjerenja. O samom tijeku izvođenja radova i napredovanju projekta stalno smo izvještavali na Instagram profilu „Makarska rivijera za Petrinju“. Organizirali smo i obilazak samog gradilišta da bi se donatori mogli i sami uvjeriti kako radovi napreduju, bilo nam je važno da svi oni koji sudjeluju vide uživo u kojoj je fazi gradnja - kaže Jovica, a ova priča koju su napravili ispunjava ih posebnom radošću. Ističe sve one koji su dali svoj obol tijekom izgradnje novog objekata na Banovini, ali izražava i žaljenje što se u protekle dvije godine nije više toga napravilo, malo toga je obnovljeno, početni žar se rasplinuo.

- Stvarno smo naišli na dobru obitelj, u toj kući žive Božidar Boltužić sa suprugom i sinom, njegovi brat i sestra, a majka je u međuvremenu preminula. Svi sumještani su rekli da je ta obitelj zaslužila da im se obnovi kuća jer su i oni uvijek drugima velikodušno pomagali. Vidite kako se dobro dobrim vraća – kaže nam Josko koji se bavi građevinom i ugostiteljstvom.

- To je jedna vrijedna obitelj, bave se poljoprivredom i stočarstvom. Žive od onoga što uzgoje i proizvedu. Banovina je prekrasan kraj, niti sat vremena udaljena od Zagreba, šteta što je tako nepravedno zapostavljena – kaže nam Jovica. Mijo priznaje da je kriza bilo, ali nikad nije bilo niti primisli da će odustati.

- Rekao sam da će primopredaja ključeva novoizgrađenog objekta biti 9. rujna. I tako je i bilo. Bila je gotova i ranije, a opremili smo je kompletno sa svim namještajem, novim centralnim grijanjem i kuhinjskim potrepštinama, posteljinom, apsolutno sve smo isporučili. Oni su samo trebali ući unutra. Nije nam bilo lako kad nešto ne bi išlo po planu, ali mi se poznajemo dugo, imamo međusobno povjerenje i jedno drugome smo davali energije – kaže nam Mijo naglašavajući još jednom kako su njih trojica samo predstavnici ove velike plemenite inicijative "Makarska rivijera i prijatelji - Srcem za Petrinju".

- Ovim projektom dokazali smo da se uz puno volje i entuzijazma sve može postići. Bez naših prijatelja: Urlića, Topića, Raosa, Kurilja, Rolich, Tokić, Šute, Tomića, Vučka, Bašića, Beusa, Sušca, Radalja, Ivanca, Dragića, Kire, Lovrete, Bošnjaka, Gojaka, Filipovića, Sokola, Gazilja i ostalih neka se ne ljute ako smo ih nenamjerno izostavili, ovaj projekt nikad se ne bi realizirao. I ovaj put se pokazalo da je hrvatsko srce veliko i da su naši građani veliki u darivanju kad je to potrebno – zaključuju naši sugovornici.